hrvatski

Sfinga na splitskom Peristilu

Prije više od 1700 godina donesena je s egipatskog pijeska kako bi bdjela na Peristilu Dioklecijanove palače, pred carevim Mauzolejom. U očima putopisaca izazvala je kaleidoskop metaforičkih slika, bila svojevrsni arbitar povijesnih zbivanja, a u dječjoj imaginaciji često je postajala - granitni konjić za jahanje. Pokrenula je, možda i snažnije od prostora Peristila nad kojim bdije, izvedbe Verdijeve Aide, Nabuka, Gluckova Orfeja… Knjiga povrh razmatranja činjenice da je peristilska sfinga bila i ostala važan faktor lokalnog imaginarija i snažan literarni motiv, analizira njenu ulogu u izvornom dekoru Dioklecijanove palače. Središte palače ‒ carev mauzolej, hramovi, Peristil ‒ u simboličkom smislu njen najvažniji dio, posve je “označeno” egipatskom građom (kao što je, uostalom, i novi Dioklecijanov koncept autokratske vladavine podsjećao na orijentalni helenistički, čak faraonski). Razmatra se izvorni položaj brojnih sfingi koje je Dioklecijan dao prenijeti u svoju jadransku rezidenciju i njihova kasnija sudbina. U fokusu knjige je zaključak da nam baš ta egipatska može pomoći da s mrtve točke pomaknemo nekoliko važnih pitanja oko izvornog “formalnog i sadržajnog koncepta” Dioklecijanove palače i, posebno, oko datuma njenog utemeljenja. Mnoštvo dekorativno-plastičnih dijelova egipatske provenijencije – sfinge, stupovlje i ostala dekorativna građa – upućuje na to da je riječ o carevoj izravnoj pošiljci, po svršetku njegove vojne intervencije u Egiptu od jeseni 297. do jeseni 298. godine. Autor, konačno, predlaže da se unutar Palače oblikuje “Muzej Dioklecijanovih egipatskih uspomena” čime bi bio naglašen arheološko-dokumentarni i estetski značaj egipatskih spomenika koji su tu dospjeli voljom svemoćnog Ilira-cara.

Dioklecijan ; Dioklecijanova palača ; egipatska građa u Splitu ; sfinge

nije evidentirano