hrvatski

Gramatička pismenost nastavnika pripravnika hrvatskoga jezika

U modernome svijetu pismenost je imperativ te je teško zamisliti život bez uporabe jezika i pisma. S promjenama i razvojem u izvanjezičnom svijetu mijenjalo se i shvaćanje, odnosno određivanje pojma pismenosti pa se tako uz elementarnu pismenost danas govori i o sekundarnoj ili funkcionalnoj pismenosti ‒ razumijevanju pisanih uputa u svakodnevnom životu ‒ te o tercijarnoj pismenosti koja se odnosi na nove tehnologije. Iako je pismenost cjeloživotni proces, temeljna znanja ipak stječemo tijekom formalnoga obrazovanja, a u tom je okruženju uloga nastavnika hrvatskoga jezika presudna za razvoj pismenosti učenika. U ovome radu govorit će se o gramatičkoj pismenosti nastavnika pripravnika hrvatskoga jezika na temelju njihovih pismenih radova na stručnome ispitu. Naime, iako se od nastavnika hrvatskoga jezika očekuje najviši stupanj pismenosti na svim razinama jezičnoga opisa, analizirajući pismene radove nastavnika pripravnika uočeno je odstupanje od gramatičke norme. Na građi od 90 pismenih radova analizirat će se pogrešna uporaba veznika budući (da) i jer, s obzirom na to da, kako… tako, potom pogrešna uporaba prijedloga kroz, s/sa, promjena rekcije glagola koristiti (se), nenormativno pisanje futura prvog kada zanaglasnica slijedi glagol koji završava na ti te položaj zanaglasnice u rečenici. Cilj je rada utvrditi čestotnost tih odstupanja, ali i njihove razloge te utjecaj na razvoj gramatičke pismenosti u učenika. Naime, nedovoljno poznavanje normi standardnoga jezika nastavnici izravno „preslikavaju“ i na svoje učenike čime se dovodi u pitanje i razvoj njihove gramatičke pismenosti. Posebna će se pozornost stoga posvetiti odnosu razine gramatičke pismenosti nastavnika i mogućnosti razvoja pismenosti u učenika.

gramatička pismenost, nastavnici pripravnici hrvatskog jezika, standardni jezik, gramatičke pogreške, pismenost učenika

nije evidentirano