hrvatski

"Nepoželjne" nacionalne manjine u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata

Jugoslavija je bila državna tvorevina koja se tijekom svojeg postojanja "rješavala" nacionalnih manjina. U međuratnom razdoblju ciljane grupe bile su nacionalne skupine koje su naseljavale Habsburšku Monarhiju i Osmansko Carstvo, a nakon Drugoga svjetskog rata "ostaci ostataka" tog stanovništva ponovno su na udaru iseljavanja. Na hrvatskom području bili su to ponajprije Nijemci i Mađari. Talijansko stanovništvo, posebice u Istri i Zadru, odlazili su ponajprije zbog teritorijalnog spora između Jugoslavije i Italije. Hrvatski Nijemci, u znatnom su broju evakuirani pred kraj Drugoga svjetskog rata, a preostali u zemlju pretežno su završili u logorima. Njihovu je sudbinu isprva dijelilo i mađarsko stanovništvo, no, poglavito zbog snažnog poimanja Nijemaca kao „glavnih krivaca“ za rata, odnos prema Mađarima biti će ublažen. Talijansko stanovništvo emigriralo je s hrvatskog područja još tijekom rata, od kapitulacije Kraljevine Italije do potpisivanja mirovnog ugovora s Jugoslavijom i konačnog razrješenja teritorijalnog spora sredinom 1950-ih godina. U poslijeratnoj Jugoslaviji i Hrvatskoj, posebice u razdoblju „narodne demokracije“, odnos prema „nepoželjnim“ nacionalnim manjinama bio je u neskladu s deklariranom ravnopravnosti svih jugoslavenskih naroda i narodnosti.

Hrvatska, Jugoslavija, "narodna demokracija", Nijemci, Mađari, Talijani

nije evidentirano