hrvatski

Boškovićeva kritika sjetilnog opažanja

Pod kritikom se u članku razumije definiranje granica do kojih sjetilno opažanje seže (u spoznajnom i metodološkom pogledu). Premda ne uvijek explicite, te su granice u Boškovića definirane u cjelini ipak sasvim jasno. U spoznajnom pogledu Bošković ograničuje sjetilno opažanje dvojako: prvo, s obzirom na njegov predmet, drugo, s obzirom na formu u kojoj ono svoj predmet zna. U prvom (predmetnom) smislu ograničuje ga na samo ona svojstva tvari koja su vezana uz kretanja kojim tijela djeluju na naše sjetilne organe, dapače i među tim svojstvima na samo ona koja intenzitetom svoga djelovanja ne izmiču granicama naše sjetilne moći. U drugom pak (formalnom) smislu ograničuje ga naprosto na izgled tog predmeta (tih svojstava), na pojavu, fenomen (nasuprot vjernu odrazu). U metodološkom pogledu ta Boškovićeva spoznajnoteoretska kritika sjetilnog opažanja rezultira, s jedne strane, načelom pomna preispitivanja ideja stečenih kroz sjetila, s druge pak strane, pozivom da s pomoću refleksije oblikujemo ideje primjerenije pravom razlogu i samoj naravi stvari. Uz to, ona daje i formu u kojoj ideje stečene kroz sjetila bivaju polazištem prirodoznanstvenoga istraživanja - formu fenomena podložna korekciji i zamjenjivanju nečim boljim, istinitijim.

sjetilno opažanje; fenomen; refleksija; znanstvena metoda

nije evidentirano