hrvatski

Nuspojave stabilizatora raspoloženja i benzodiazepina

Bipolarni afektivni poremećaj, s promjenama raspoloženja između depresije i manije može zahvatiti do 1, 5% odraslih osoba te povećava rizik od suicida i dizabiliteta. Nesuradljivost kod uzimanja lijekova je učestala i povezana sa slabim ili ograničenim kliničkim ishodima u tretmanu bipolarnog poremećaja. Podaci iz literature otkrivaju da su nuspojave jedan od uobičajeno javljanih razloga za nesuradljivost na terapiju stabilizatorima raspoloženja. Efikasnost litija u akutnoj maniji opisana je još 1949. godine. Litij je u širokoj uporabi u tretmanu bipolarnog afektivnog poremećaja. Međutim, zabrinutost zbog nuspojava litija ima ulogu u terapijskoj nesuradljivosti tijekom terapije litijem. Prema podacima iz literature, nefrogeni dijabetes insipidus javlja se u do 40% pacijenata. Žeđ i ekscesivno uriniranje, mučnina i proljev te tremor su učestale nuspojave. Povećanje tjelesne težine i kognitivno oštećenje tijekom terapije litijem izazivaju veći distres kod pacijenta i veća je vjerojatnost da će dovesti do terapijske nesuradljivosti tijekom terapije litijem. Litij ima štetne učinke na bubrege, štitnjaču i paratiroidne žlijezde zbog čega su potrebne periodičke kontrole krvnih parametara. U većini slučajeva s litijem povezani učinci na bubrege su relativno blagi. U malog, ali mjerljivog postotka pacijenata liječenih litijem javiti će se progresivno renalno oštećenje. Potraga za alternativama litiju u terapiji poremećaja raspoloženja započela je s karbamazepinom i valproičnom kiselinom kasnih 1970- ih. Tijekom terapije valproičnom kiselinom učestale nuspojave su tipično benigne, no mogu se javiti i manje učestale, ali teže nuspojave. One uključuju hepatotoksičnost, hiperamonerničnu encefalopatiju, poremećaje koagulacije i pankreatitis. Učestale nuspojave valproata uključuju povećanje tjelesne težine, gastrointestinalne simptome, sedaciju, tremor i blago povišenje vrijednosti jetrenih enzima. Teška hepatalna toksičnost je rijetka u odraslih. Mnoge nuspojave su povezane s primijenjenom dozom i rješavaju se smanjenjem doze. Karbamazepin se započeo sustavno istraživati tijekom 1970-ih i postao je šire korišten u tretmanu bipolarnog afektivnog poremećaja tijekom 1980-ih. Optimalno korištenje karbamazepina zahtijeva dobro poznavanje nuspojava i farmakokinetskih interakcija s ovim lijekom. Nuspojave su često benigne, ali se rijetko mogu javiti teške hematološke, dermatološke i hepatalne manifestacije. Najčešće nuspojave povezane s karbamazepinom su somnolencija, umor, vrtoglavica i glavobolja. Stabilizatori raspoloženja kao što je litij, karbamazepin i valproična kiselina (natrijev valproat) povezani su s povišenim rizikom fetalnih malformacija. BENZODIAZEPINI - Otkriven kasnih 1950-ih, prvi benzodiazepin klordiazepoksid slijedilo je nekoliko srodnih lijekova, te su ubrzo predstavljali jednu od najvećih i najšire propisivanih skupina psihotropnih lijekova. Benzodiazepini se i dalje rutinski propisuju ne samo u psihijatriji već i šire u medicini. Spektar neželjenih učinaka povezanih s benzodiazepinima uključuje psihomotorne učinke, paradoksalne reakcije, toleranciju i rebound, teratogene rizike, nastanak ovisnosti, simptome ustezanja te pitanja zloporabe. Najčešća nuspojava benzodiazepinske terapije je neželjena dnevna sedacija, na što bolesnika treba upozoriti, a u najvećem broju slučajeva može se regulirati odnosno umanjiti titracijom i pravilnim izborom lijeka. Veliki dio padova u starijih odraslih osoba povezan je s korištenjem benzodiazepina. Zaključno, benzodiazepini su široko propisivana skupina lijekova, imaju brz početak djelovanja i općenito se dobro podnose, no važno je poznavati i njihove neželjene učinke i u tom smislu planirati optimalnu uporabu ovih lijekova u tretmanu pojedinog pacijenta.

nuspojave ; stabilizatori raspoloženja ; benzodiazepini ; psihofarmaci

Tečaj održan u Klinici za paihijatriju Vrapče u Zagrebu 27. listopada 2017. godine