hrvatski

Leksik Drvenih strojeva fra Martina Mikulića

U radu se analizira leksik Drvenih strojeva fra Martina Mikulića, prvoga etnografskog djela s hercegovačkoga područja. Izbor leksika, kao i ostalih jezičnih sredstava je raznovrsna podrijetla i u službi je namjene djela ; zapisati i očuvati stare običaje, alate, odjeću, zanimanja, igre, a time i same riječi, ali sve kroz zanimljivo pripovijedanje. Leksičke slojeve u Mikulićevu opusu dijelimo na dva temeljna: domaći i strani. Među slavenskim leksemima može se razlikovati 1. stariji leksički sloj, tj. arhaizmi iz crkvenoslavenskoga jezika, 2. leksemi iz književnoga standardnog jezika, 3. narodni leksemi, štokavski i čakavski. Među posuđenicama nalazimo: 1. romanizme, 2. grecizme, 3. turcizme. Crkvenoslavenizmi su zastupljeni kod većine bosansko-hercegovačkih franjevaca pa tako i u Mikulićevu djelu. To ukazuje na izvore kojima su se pisci koristili, tj. literaturu koju su čitali. Od arhaičnih leksema praslavenskoga porijekla u Drvenim strojevima istaknimo: dižva, lug, kladati, rivina, šklopac, a od leksema iz starije liturgijske književnosti: pržina, iz dubrovačke okolice sveđer. U zapadnoštokavskim govorima kao i u Mikulićevu djelu očuvani su neki leksemi koji pripadaju zajedničkom štokavsko- čakavskom blagu, npr. diljati, galebina, jamiti, kozle, mučati, prama, prančiok, pržina, tovar, tust, vavijek. Među stranim slojevima najznačajniji su romanizmi, to su poznate riječi iz svakodnevice, najčešće uporabni predmeti kućne radinosti i slično. Neki među njima su zajednički štokavskomu i čakavskomu dijalektu, npr. bukara, čatrnja, gargaše, klak, koporan, kostila, mȕra, šamatorij. U Drvenim strojevima nema mnogo turcizama, neki su općepoznati, npr.: đerdan, jagmiti, lagum, sinija, dok su drugi danas potpuno nepoznati, npr.: srg, taslak.

leksik, štokavsko-čakavski leksik, romanizmi, turcizmi

nije evidentirano