hrvatski

Leksički arhaizmi u djelima fra Martina Mikulića

Rad je posvećen leksiku fra Martina Mikulića, kako pripovijestima, tako i ostalim djelima, Drvenim strojevima, Dnevniku i Svaštarici. Premda se jezik pripovijesti i Drvenih strojeva, i onaj u Dnevniku i Svaštarici prilično razlikuje na fonološko grafijskoj i morfološkoj razini, na leksičkoj razini to nije slučaj. Pripovijesti i Drveni strojevi su pisani uglavnom književnim jezikom, protkane jezičnim osobinama zavičajnoga hercegovačkog govora (novoštokavskoga ikavskog), dok su Dnevnik i Svaštarica pisane tim istim govorom. Ta je razlika uvjetovana različitom namjenom pojedinih djela ; dok su pripovijesti i Drveni strojevi namijenjene čitalačkoj publici, Dnevnik i Svaštarica su pisane za osobne potrebe samog pisca. U ovom radu razrađen je samo jedan leksički segment, arhaični leksemi iz crkvenoslavenskoga jezika očuvani u Mikulićevu djelu. Neki među njima su poznati većini bosansko-hercegovačkih franjevaca, tj. ubrajaju se u njihov zajednički leksički sloj: leksemi iz hrvatskoglagoljske književnosti, kao i oni iz dalmatinske i dubrovačke. Pojedini su očuvani i danas u zapadnoštokavskom ikavskom govoru.

leksik, fra Martin Mikulić, hrvatskoglagoljski rukopisi, bosansko-hercegovački franjevci

nije evidentirano