hrvatski

Laboratorijsko praćenje trudnoće

Normalnu trudnoću prate manje ili veće promjene u koncentraciji nekih biokemijskih, hematoloških i endokrinoloških parametara, što je rezultat adaptacije organizma na novonastalo stanje. Najvažnije hematološke promjene su sniženje koncentracije hemoglobina, broja eritrocita i hematokrita, kao posljedica bržeg porasta volumena plazme u odnosu na ukupnu masu eritrocita. Zbog povećanih potreba za željezom, čest je latentan ili klinički manifestan manjak željeza. Zbog porasta bubrežne perfuzije raste i brzina glomerularne filtracije, što povećava izlučivanje glukoze, proteina, kreatinina i urata. Promjena u metabolizmu glukoze zahtijeva laboratorijsko praćenje, jer neprepoznata gestacijska šećerna bolest može dovesti do kongenitalnih malformacija, perinatalne smrti, fetalne makrosomije i neonatalne hipoglikemije. U ranoj trudnoći, zbog kontinuiranog prelijevanja glukoze i aminokiselina iz majčine u fetalnu cirkulaciju, nastaje hipoglikemija, a u drugom i trećem trimestru, dijabetogeni efekt placentalnih hormona i prolaktina prevladava navedeni učinak prelijevanja glukoze, pa može nastati gestacijska šećerna bolest. Svjetska zdravstvena organizacija definirala je dvije kategorije hiperglikemijskih poremećaja u trudnoći – manifestni dijabetes i gestacijski dijabetes te kriterije i postupnik za probir i dijagnozu šećerne bolesti u trudnoći. Promjene u koncentraciji pojedinih proteina rezultat su hormonski reguliranih promjena u sintezi, prisutnosti medijatora akutne faze, te povećanja volumena plazme i protoka plazme kroz bubrege. Promjene u koagulacijskom i fibrinolitičkom sustavu pojavljuju se već u prvom trimestru, ali su znatno izraženije u drugom i trećem. Prevladava stanje hiperkoagulabilnosti koje osigurava kontinuirano odlaganje fibrina u stijenke spiralnih arterija, kao odgovor na invaziju tkivom trofoblasta. Fibrinoliza je smanjena tijekom trudnoće zbog izravnoga djelovanja posteljice koja sadržava inhibitore urokinaze i inhibitore aktivatora plazminogena, te zbog utjecaja placentalnih hormona. Adaptacijski mehanizmi organizma uglavnom su diktirani hormonima koji se sintetiziraju u trofoblastu (posteljica). Glavni proteinski hormoni su korionski gonadotropin (engl. chorionic gonadotropin, CG) i placentalni laktogen (engl. placental lactogen, PL), a steroidni su progesteron, estradiol, estriol (količinski dominantni estrogen u trudnoći) i estron. PL se smatra najvažnijim medijatorom metaboličkih promjena u trudnoći. Estrogeni djeluju anabolički, izazivaju vazodilataciju, retenciju vode i potiču sintezu proteina u jetri, a progesteron uzrokuje relaksaciju glatke muskulature i smanjuje perifernu rezistenciju. U dijagnostici fetalnih aneuploidija razlikujemo testove probira te invazivne dijagnostičke testove. Kako bi se smanjio broj invazivnih zahvata koriste se testovi probira kojima se procjenjuje koliki je rizik od aneuploidne trudnoće. Izračunava se na temelju životne dobi, biokemijskih (ukupna/slobodna β- podjedinica korionskog gonadotropina, plazmatski protein A pridružen trudnoći, alfa- fetoprotein, nekonjugirani estriol i inhibin A) i ultrazvučnih biljega (nuhalni nabor). Osim klasičnih probirnih testova, danas je moguć i probir na aneuploidije, i to analizom slobodno cirkulirajuće fetalne deoksiribonukleinske kiseline. Najčešće komplikacije u trudnoći su preeklampsija (PE), prijevremeni porođaj i ektopična trudnoća. Laboratorijsko praćenje PE uključuje detekciju proteinurije kao dijagnostičkog biljega te određivanje placentalnog faktora rasta (engl. placental growth factor – PLGF) i Fms-slične tirozinske kinaze 1 (engl. Fms-like tyrosine kinase-1 – Flt-1) kao biljega rizika od razvoja PE-a. Biljezi prijevremenog porođaja su fetalni fibronektin (fFN), fosforilirani protein-1 koji veže inzulinu sličan faktor rasta (engl. phosphorylated insulin-like growth factor binding protein-1– pIGFBP-1), te placentalni alfa mikroglobulin-1 (engl. placental alpha- microglobulin-1 – PAMG-1) koji se pokazao pouzdanim biljegom preuranjene rupture membrana. Sva tri biljega određuju se u cervikovaginalnoj tekućini. Za dijagnozu ektopične trudnoće ključan je nalaz transvaginalnog ultrazvuka, a u slučaju nejasnoga nalaza određuje se koncentracija CG u serumu.

trudnoća ; probir ; HELLP ; korionski gonadotropin ; placentalni laktogen

nije evidentirano