hrvatski

Lingvistička povijest Europe

Ovoj bi se knjizi moglo predbaciti da nema pravog fokusa, jer podjednako pokušava govoriti i o pojedinim jezicima, i o odnosu ljudi prema vlastitom i tuđim jezicima, i o promišljanju o jeziku tijekom europske povijesti. To je djelomično točno, a donekle je posljedicom naravi povijesnih podataka koji nisu podjednako dostupni i zanimljivi u svim proučavanim razdobljima. Dok tijekom europske pretpovijesti jedino smisleno pitanje koje možemo postaviti jest koji su se i kakvi jezici govorili na našem kontinentu, u doba velikih migracija u ranom srednjem vijeku najuzbudljivijim postaje pitanje koji su procesi odredili buduću jezičnu kartu Europe i što je uvjetovalo »uspjeh« pojedinih jezika, a nestanak drugih. Pitanja o utjecaju suvremenih tehnologija na jezik mogu se postaviti tek kada su te tehnologije, počevši s tiskarstvom u 15. stoljeću, postale dostupne, a o jezičnim politikama i ideologijama pojedinih država možemo više reći tek od najnovijeg doba, kada utjecaj državnoga aparata na sferu privatnosti pojedinca postaje obuhvatniji nego ikada prije. Jasno je, dakle, da se ova knjiga bavi različitim pitanjima, od kojih ne će svako biti podjednako zanimljivo svakom čitatelju. Stoga ju je najbolje čitati kao subjektivni pogled jednog lingvista na jezičnu povijest Europe i ono što njezin autor u toj povijesti smatra lingvistički zanimljivim i relevantnim. (iz Uvoda)

Povijest Europe ; jezična raznolikost

nije evidentirano