hrvatski

Srednji gradovi - mit ili stvarnost?

Srednji su gradovi, u osnovi, velika obitelj gradova u sustavu gradova. Njihova klasifikacija ovisi o smislu i mogućnosti dogovora kako će se koju skupinu nazvati. Preciznija definicija srednjih gradova moguća je eventualno samo negativno, dakle, oni su ni mali ni veliki gradovi. Po svojim funkcijama srednji su gradovi vrlo različiti i čine heterogenu skupinu središta. Heterogeni su i po morfološkim obilježjima i ambijentalnim vrijednostima, a i po stupnju urbane opreme. Ne zanemarujući činjenicu da se ekonomsko, urbano i socijalno međusobno dopunjuju s velikim gradovima, srednji gradovi pružaju, kao najvažniju prednost, skup uvjeta i vrijednosti u kojima veza s građanskom udobnošću i prirodnom baštinom nije izgubljena. U toj se skupini posebno ističu ; (i) kompaktnost i kontinuitet urbanog tkiva ; (ii) prilagodba urbane strukture uvjetima topografskog smještaja i prirodnih vrijednosti ; (iii) miješanje oblika zauzimanja zemljišta. Na drugoj strani, međutim, srednji gradovi imaju i nekoliko nemalih ograničenja. Među njima su ova najvažnija : (i) usko tržište rada ; (ii) zatvorenost i konformizam lokalnog društva ; (iii) potrebna su velika ulaganja u opremu koja su racionalna samo ako postoji velik broj korisnika ; (iv) potrebno je ovladati kontrolom porasta broja stanovnika iznad određenog praga kako grad ne bi postao velikim. Uklanjanje takvih ograničenja izazivlje posebne napore. Zbog toga je zasnovano reći da srednji grad, sam po sebi, i bilo kakav, nije sredstvo bolje urbanizacije. Ali on to, primjerenom transformacijom, može postati.

srednji gradovi, prednosti, ograničenja

nije evidentirano