hrvatski

Povezanost simptoma ADHD-a sa socio-emocionalnom prilagodbom osnovnoškolaca

Prijašnja istraživanja pokazala su poteškoće u socio-emocionalnoj prilagodbi djece s ADHD-om, no gotovo da nema istraživanja koja se bave djecom suspektnom na ADHD-a, a kod koje viša izraženost pojedinih simptoma također može voditi do poteškoća prilagode. Cilj je istraživanja provjeriti povezanost simptoma deficita pažnje/hiperaktivnog poremećaja (hiperaktivnost, impulzivnost, nepažnja) sa socio-emocionalnom prilagodbom (broj prijatelja, osjećaj vršnjačke prihvaćenosti, socijalna samoefikasnost, emocionalna empatija, emocionalna kompetentnost te emocionalna samoefikasnost). U istraživanju je sudjelovao 501 učenik četvrtih (20, 8%), šestih (36, 9%) i osmih (42, 3%) razreda, od toga 50, 7% dječaka. Prosječna dob učenika je M=12, 72 godina (SD=1, 62). Učenici su tijekom jednog školskog sata ispunili Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45 ; Takšić, 2002), Skalu emocionalne empatije (E-upitnik ; Raboteg-Šarić, 2002), Skalu hiperaktivnosti-impulzivnosti- nepažnje (HIP ; Vulić-Prtorić, 2006) te Upitnik samoefikasnosti za djecu (SEQ-C ; Vulić-Prtorić i Sorić, 2006). Nepažnja se pokazala kao najveća prepreka u socio-emocionalnoj prilagodbi učenika. Porastom nepažnje smanjuje se socijalna samoefikasnost i osjećaj prihvaćenosti od strane vršnjaka, a također i emocionalna empatija, emocionalna kompetentnost i emocionalna samoefikasnost. Iako slabe, dobivene su i statistički značajne negativne povezanosti ostalih simptoma ADHD-a s dimenzijama emocionalne prilagodbe. Porastom hiperaktivnosti i impulzivnosti smanjuju se emocionalna empatija i emocionalna samoefikasnost. Povišena razina hiperaktivnosti i impulzivnosti nisu se pokazale značajne za socijalnu prilagodbu osnovnoškolaca.

ADHD, prilagodba, osnovnoškolci

nije evidentirano