hrvatski

Ranokršćanska crkva u Loboru – Majka Božja Gorska, ortodoksna ili arijanska

Ranokršćanska crkva u kasnoantičkom visinskom naselju u Loboru – Majka Božja Gorska sagrađena je u drugoj polovici 5. ili, što je vjerojatnije, početkom 6. stoljeća. Istražena je djelomično jer su kasnije iznad njena središnjeg dijela bile sagrađene predromanička (9. st.), romanička (12./13. st.) i postojeća gotička crkva (14./16. st.) s naknadnim dogradnjama i preuređenjima. Crkva je bila jednobrodna imala je narteks te na sjevernoj strani prigrađene različite prostorije. U nju se ulazilo kroz narteks, i to kroz dva bočna ulaza. Ispred narteksa nalazio se hodnik s kojim je bila spojena s posebnom oktogonalnom zgradom krstionice. Dno heksagonalne piscine, unutar zgrade krstionice, obloženo je mramornim podnim pločama, a istim takvim pločama popločen je dio postojećeg gotičkog svetišta te nije isključeno da je i pod u ranokršćanskoj crkvi njima bio popločen. Od ostalog unutrašnjeg inventara crkve očuvana je jedna oltarna mramorna menza kasnije postavljena u predromaničkoj crkvi. U šuti uokolo oktogonalne zgrade krstionice nađeni su dijelovi kipa božice Dijane. Uz crkvu je nađeno nekoliko kasnoantičkih grobova te predmeti koji vrlo vjerojatno pripadaju istovremenim uništenim grobovima. Kasnoantičko groblje se nalazilo uz crkvu, unutar naselja, a predmeti pokazuju način pokopa najčešće povezan uz kulturu pokopa vremena velike seobe naroda, pa tako često s novima naseljenicima Germanima. Prema tome možda bi prema grobovima mogli pomisliti da je crkva korištena za potrebe Germana, Gota ili Langobarda. Tada bi bilo opravdano pomisliti da je ona arijanska. Nije također isključeno da je ona ipak ortodoksna, jer oktogonalna zgrada krstionice svjedoči u prilog tezi da je to mjesto imalo značajnu okupljajuću ulogu u istočnom dijelu ptujske općine i rimske provincije Sredozemni Norik.

Lobor, crkva, Goti, Langobardi, arijanci, katolici

nije evidentirano