hrvatski

Fonološka i morfološka raščlamba Kavanjinova spjeva

Jezik Kavanjinova djela izaziva zanimanje jezikoslovaca od 19. stoljeća pa sve do danas. Literature naizgled ima, no malo je bibliografskih jedinica posvećeno jezičnoj strani epa. U pojedinim se radovima mogu naći samo neke informacije o jeziku njegova djela. Radu se pristupa s obzirom na nedovoljnu istraženost jezika Kavanjinova spjeva Bogatstvo i uboštvo, na nedostatak opisa na svim jezičnim razinama: fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksičkoj... Analiza je provedena na drugom, cjelovitom izdanju epa što ga je objavio Josip Aranza pod nazivom Poviest vanđelska bogatoga a nesrećna Epuluna i ubogoga a čestita Lazara. (Bogatstvo i uboštvo.) „Velopiesna‟ Jerolima Kavańina (Cavagnini) vlastelina splitskoga i trogirskoga u ediciji Stari pisci hrvatski u Zagrebu 1913. godine. „Jezik u Kavańina zaslužuje osobitu pažńu i proučavańe (...)” navodi Josip Aranza, priređivač izdanja Kavanjinova spjeva iz 1913. godine te dalje ističe da se upravo u tom spjevu može osjetiti „čudnovato miješanje dijalekata”. Kao polazište za istraživanje ovoga rada poslužila je Kravarova (1975: 38) teza da se u djelu ovoga autora osjeća tendencija da se čakavština jednoga Splićanina supstituira dubrovačkim književnim izrazom, odnosno da je zasigurno i ovaj čakavski pisac, kao i njegovi suvremenici pisao dubrovačkom književnom štokavštinom. U radu se donosi fonološka i morfološka raščlamba jezika Kavanjinova spjeva Bogatstvo i uboštvo. Analiza tih jezičnih elemenata trebala bi pokazati koliko je Kavanjinov spjev dio čakavskoga hrvatskoga književnoga izraza, a koliko se u njemu očituje štokavskoga.

Jerolim Kavanjin ; čakavski književni jezik ; štokavski književni jezik ; fonološka raščlamba ; morfološka raščlamba

nije evidentirano