hrvatski

Pozitivnim samogovorom do više tolerancije na bol u sportu?

Toleriranje boli predstavlja svakodnevicu za većinu sportaša koji se trude postići vrhunske rezultate. Sportski psiholozi u svom radu koriste različite psihologijske tehnike kako bi povećali sportaševu toleranciju na bol. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati može li pozitivan unutarnji samogovor povećati toleranciju na bol i unaprijediti izvedbu kod sportaša. U istraživanju je sudjelovalo 36 punoljetnih nogometaša (raspon dobi 18-30). Tolerancija na bol i izvedba sportaša mjerene su kao vrijeme postignuto na testu Nevidljiva stolica u kojem sudionik pokušava što dulje izdržati stojeći u polučučnju (koljena su pod 90°) i leđa priljubljenih uz zid. Mjerenje je provedeno u dva navrata u razmaku od 7 dana. U prvom mjerenju svi ispitanici su sudjelovali u testu Nevidljiva stolica te ispunili Upitnik opće bolne osjetljivosti (Ruscheweyh i sur., 2009), a dobiveni rezultati su upotrijebljeni za podjelu ispitanika u dvije ujednačene nezavisne skupine. Prije samog drugog mjerenja na testu Nevidljiva stolica, jedna skupina (tretmanska) je bila poučavana unutarnjem samogovoru dok je druga skupina tretirana kao kontrolna i nije imala nikakav dodatni tretman. Po završetku drugog mjerenja svi ispitanici su ispunili McGill upitnik o jačini boli (Melzack, 1987). Rezultati složene ANOVA-e su pokazali da ne postoji statistički značajan utjecaj pozitivnog unutranjeg samogovora na toleranciju boli i izvedbu. Iako su trendovi rezultata očekivani - tretmanska skupina je u prosjeku izdržala 30 sekundi dulje od kontrolne te razlike nisu bile statistički značajne. Rezultati na McGill upitniku jačine boli su pokazali da je tretmanska grupa statistički značajno izvještavala o većoj jačini pojedinih vrsta boli (lupajuća, žareća, iscrpljujuća) u odnosu na kontrolnu skupinu.

tolerancija na bol, izvedba, unutarnji samogovor, sportska psihologija

nije evidentirano