hrvatski

Pozitivna orijentacija u odgoju u kurikulumu obrazovanja učitelja

S promjenama u suvremenom društvu koje dolaze s procesima globalizacije, migracija, multikulturalizma, interkulturalizma i tehnološkog, zdravstvenog napretka, ali i značajnim prijetnjama ljudskoj sigurnosti, mijenja se i kontekst odgoja i obrazovanja. To znači da se od učitelja zahtijevaju nove uloge i nove kompetencije pomoću kojih će moći pratiti te promjene, te kojima će svojim učenicima u takvom okruženju osigurati uvjete za samoostvarenje. To može učiniti ostvarivanjem pozitivne orijentacije u odgoju, kojom se nastoji afirmirati potencijale i talente učenika. Takav se odgoj temelji na slobodi, međusobnom poštivanju te poticanju pozitivnog razvoja svih sudionika nastavnog procesa. Da bi se pozitivna orijentacija u odgoju mogla afirmirati u školama, važno je osvijestiti stavove studenata učiteljskih studija o takvoj orijentaciji u odgoju jer su upravo stavovi njihova pokretačka snaga u radu s učenicima. Kako bi se uvidjelo u kojoj mjeri današnje visokoškolsko obrazovanje buduće učitelje priprema za takvo pozitivno odgojno djelovanje, provedeno je istraživanje povezanosti trenutačnih kurikuluma obrazovanja učitelja (na sadržajnoj i iskustvenoj razini) i stavova studenata o pozitivnoj orijentaciji u odgoju. Rezultati su pokazali da među njima postoji povezanost, no pri tome je iskustvo studenata tijekom studija ipak nešto bolje povezano sa stavovima od sadržaja u kurikulumu. Studenti su se najčešće susretali s temama poput kreativnosti i stvaralaštva te pozitivnih emocija, dok su se nešto rjeđe susretali s ostalim temama vezanim uz tu orijentaciju. Što se tiče pak njihovih iskustava pozitivne orijentacije u odgoju, odnosno razvijanja njihovih potencijala i talenata, studenti su ih prilično negativno procijenili. Iz toga bi se moglo zaključiti da visokoškolski nastavnici ne stvaraju primjerene uvjete za razvoj studenata. Posebice je značajno i indikativno da su najčešći strahovi studenata vezani uz izražavanje emocija te uspostavljanje smislenih i bliskih odnosa s učenicima, a nemaju priliku i mogućnost suočiti se s njima tijekom studija. Studenti mogu steći iskustva u razvijanju takvih odnosa tijekom prakse koju obavljaju u školama tijekom studiranja, no rezultati ovog istraživanja pokazuju kako ta mogućnost nije dovoljno iskorištena. Odnosno, čini se da ne postoji u dovoljnoj mjeri poveznica i kritička refleksija na teorijsko znanje i njegovu primjenu u praksi. Iz toga proizlaze vrlo značajne implikacije za unaprjeđenje kurikuluma obrazovanja učitelja, koje će doprinijeti njegovoj kvaliteti i ostvarivanju pozitivne orijentacije u odgoju.

nastavnik, kurikulum obrazovanja učitelja, pozitivna orijentacija u odgoju, studenti.

nije evidentirano