hrvatski

Narodni plesovi- edukacija s ciljem očuvanja tradicije i nacionalnog identiteta

Svaki narod se pojedinačno prepoznaje u odnosu na druge, po nekim obilježjima specifičnim samo njemu. Među njih svakako spadaju narodni običaji čije tradicionalno obilježavanje kroz pjesmu, svirku i ples daje poseban osjećaj nacionalnog ponosa i pripadnosti. Danas, kada društvo uslijed globalizacije zbog mnoštva različitih modela ponašanja pokušava nametnuti svoj stil i način življenja, identitet pojedine skupine (naroda) dobiva još veći značaj. Međutim, upravo zbog takve situacije u kojoj se svi nalazimo, leži problem koji bismo trebali uočiti, ali i početi rješavati. Složit ćemo se da folklor danas među mladima ne dobiva na važnosti, kako zbog njegovog nepoznavanja, tako djelomično i zbog nezainteresiranosti. Sve što dolazi „izvana“ čini se bolje i primamljivije je mlađem naraštaju. Iako smo mala zemlja, hrvatski folklor zbog izuzetno velikog broja običaja, pjesama, tradicijskih instrumenata, raznolikosti plesnih stilova i narodnih nošnji, spada u sam vrh svjetske kulturne baštine. Te činjenice nažalost mnogi stanovnici Hrvatske nisu ni svjesni. Budući da se radi o načinu prenošenja znanja, najbolje bi bilo da kroz odgojno – obrazovne institucije poput vrtića i škola mladi na vlastitom primjeru i u praksi uče o svojoj prošlosti i životu nekad. To bi moglo odigrati značajniju ulogu u očuvanju kulturnog blaga i identiteta Hrvatske u budućnosti. Školstvo je već odavno prepoznalo značaj izobrazbe nastavnog kadra za potrebe edukacije narodnih plesova i običaja Hrvatske, te je u nastavne planove i programe predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura uvrstilo i narodne plesove Hrvatske. Također, u sklopu edukacije na fakultetu, kroz kolegij Plesovi uči se preko 30 različitih narodnih plesova alpske, panonske, jadranske i dinarske plesne zone. Međutim, to očito nije dovoljno jer iskustva pokazuju da danas profesori TZK rijetko u nastavu uvrštavaju kineziološke operatore iz narodnih plesova. Vjerojatno je djelomično razlog slaba educiranost kao i nepoznavanje plesnog repertoara iz tog područja. Zato je jedno od rješenja bilo da na stručnim skupovima i usavršavanjima za profesore tjelesne i zdravstvene kulture, na razini gradova i županija, uz sva ostala područja kineziologije, jedna od tema bude i edukacija o narodnim plesovima u nastavi TZK. Tako je krajem 2011. godine u Zagrebu održan stručni skup za profesore tjelesne i zdravstvene kulture, na kojem je autor ovog rada demonstrirao metodiku učenja plesnih elemenata uz glazbenu pratnju. Metodski obrađene plesne strukture uz primjenu pjesme i narodne nošnje povezane uz naučene plesove, nastojalo se profesorima, koji su već svojim dolaskom pokazali interes za narodnu umjetnost i hrvatsku tradicijsku kulturu, osigurati dovoljno praktičnog znanja o narodnim plesovima. Očekuje se od njih da će u svom kasnijem radu s djecom, kroz nastavu TZK u osnovnoj i srednjoj školi, biti u stanju prenijeti ta znanja i vrijednosti. Njihov uspjeh u tome bit će na korist svima nama!

narodni plesovi ; tjelesna i zdravstvena kultura ; edukacija ; tradicija ; nacionalni identitet

nije evidentirano