hrvatski

"Razlike u testovima za procjenu maksimalnog primitka kisika mladih odbojkašica i rukometašica"

Glavni cilj istraživanja je usporediti procijenjene rezultate maksimalnog primitka kisika na temelju izvedbe BEEP testa u rukometašica i odbojkašica u dobi od 15-17 godina, rezultate u testu eksplozivne snage tipa brzine SPRINT 20m, te utvrditi povezanost maksimalnog primitka kisika na izvedbu i rezultate na 5, 10 i 20 metara sprinta. Uzorak ispitanika u ovom istraživanju podijeljen je u dvije grupe prema pripadnosti sportskoj grani i to 13 odbojkašica i 13 rukometašica u dobi 15-17 godina. Ispitanice su mjerene standardnim testom na zvučni signal (BEEP test - Leger i sur. 1982.), prilikom čega su izmjereni parametri maksimalnog dosega u testu (RBEEP) i ukupna prevaljena udaljenost (RBEEP-m). Na temelju istrčane udaljenosti u testu procijenjene su vrijednosti VO2max uz pomoć algoritma (Leger i sur., 1988). Osim testa za procjenu aerobnog kapaciteta mjerena je i eksplozivna snaga tipa brzine s testom sprinta na 20 metara sa mjerenjem prolaza na 5 i 10 m (MES5m, MES10m i MES20m). Kako bi usporedili dvije grupe ispitanika korištena je ANOVA pomoću koje se usporedila pojedinačna razlika u provedenim testovima. Povezanost rezultata između varijabli izračunata je Pearsonovim koeficijentom korelacije. Razina statističke značajnosti postavljena je pri pogrešci p<0.05. Može se potvrditi da su razlike između rukometašica i odbojkašica statistički značajne u rezultatima sprinta 10m i 20m. U testu aerobne izdržljivosti FTBEEP nije bilo statistički značajne razlike između ove dvije grupe iako je za očekivati da će se taj omjer promijeniti u korist rukometašica s obzirom da su u istraživanju mlađe te je očekivati da će i specifični trenažni operatori imati pozitivan učinak. U ovom istraživanju obrađeni podaci ne potvrđuju razlike u energetskim kapacitetima te korelaciju između FTBEEP i MES5m, MES10m i MES20m. Očekivano, procijenjeni VO2max nije povezan sa rezultatima na 10m i 20m iako bi povezanost između BEEP testa i brzine trčanja trebala postojati (iako ne očekujemo visoke vrijednosti korelacije) jer je za očekivati da sportašice koje su brze i imaju veću sposobnost akceleracije tijela, da tu brzinu ispoljavaju višekratno i maksimalno, manje se umaraju tijekom akceleracija tijela, da odgode pojavu umora te samim time duže izdrže u testu i dostignu značajno veće brzine trčanja.

maksimalni primitak kisika, performanse sportaša, Leger test

nije evidentirano