hrvatski

Preko granica: flaniranje u Vitezu slavonske ravni Marije Jurić Zagorke

Pojmove flaner i flaniranje u zapadni su književno-kritički diskurs uveli Charles Baudelaire, Walter Benjamin, Jean Paul Sartre, Robert Musil i dr. povezavši ih s pojavom potrošačke i popularne kulture te urbanim miljeom njihova vremena. Kao strastveni, nevidljivi, muški promatrač dnevnog i noćnog života po gradskim ulicama, parkovima, trgovima, restoranima i kafićima, flaner se identificira s javnim prostorima grada koji, za njega, postaju refleksijom/reprezentacijom njegova vlastita unutrašnjeg i individualnog prostora. Flaniranje u kritičkim diskursima dobiva ženski predznak tek u 1990ima. Usprkos kritičkoj nevidljivosti, žene su bile dio javnog urbanog prostora iako im formalni status/položaj flanerice nije bio dostupan zbog njihova spola, roda i klase. Nalazimo ih u djelima Isabelle Whitney, Frances Burney, Virginije Woolf, Colette, Irmgard Keun, Charlotte Wolff… I Vitezu slavonske ravni Marije Jurić Zagorke. Protagonistica romana Krasanka Zagorkino je sredstvo subverzije rodno definiranog flaniranja te, kao prva flanerica u hrvatskoj književnosti, i prostor otpora književno-kritičkom kanonu u kojem za flanericu zbog njezina spola nije bilo mjesta. Šetajući ulicama i trgovima Osijeka te promatrajući njegove javne prostore, Krasanka dokumentira urbani prostor i urbanu kulturu svog rodnog grada te ih interpretira kao dio ženskog iskustva urbanog prostora.

flaniranje, flaner, flanerica, Marija Jurić Zagorka, Vitez slavonske ravni

nije evidentirano