Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Interferencije usmene književnosti i tradicijske kulture u Morlačkoj tetralogiji Ivana Aralice (CROSBI ID 419345)

Ocjenski rad | doktorska disertacija

Sunara, Nikola Interferencije usmene književnosti i tradicijske kulture u Morlačkoj tetralogiji Ivana Aralice / prof. dr. sc. Marko Dragić (mentor); Split, Filozofski fakultet u Splitu, . 2018

Podaci o odgovornosti

Sunara, Nikola

prof. dr. sc. Marko Dragić

hrvatski

Interferencije usmene književnosti i tradicijske kulture u Morlačkoj tetralogiji Ivana Aralice

Rad započinje Uvodom u kojem se obrazlažu: tema, struktura rada, upotrijebljena građa, metodološki postupci, cilj istraživanja i hipoteze. Potom slijedi trinaest poglavlja. Prvo poglavlje pod naslovom Ivan Aralica donosi biografske podatke o piscu te prikaz njegova opusa s posebnim naglaskom na romanima Put bez sna, Duše robova, Graditelj svratišta i Asmodejev šal koji čine morlačku tetralogiju. Drugo poglavlje naslovljeno je Poetika i povijest hrvatske usmene književnosti. Usmena i pisana književnost jezični su proizvodi koji se različito realiziraju. Usmena književnost realizira se govorom, ali i pratećim neverbalnim komunikacijskim znakovima (geste, izraz lica, ton glasa, položaj i pokreti tijela, itd.) koji nadopunjuju govornikovu verbalnu izvedbu. Autor pisanog književnog teksta pri prenošenju svojih ideja, misli i osjećaja koristi samo pisanu riječ stavljenu na neku podlogu, najčešće papir. Razlikuje se i njihova funkcija. Pisana književnost ima primarno estetsku funkciju nasuprot usmenoj koja uz estetsku funkciju zadržava i društvenu. Usmena književnost mora biti prihvaćena od zajednice u kojoj se izvodi kako bi postala tradicijom i osigurala svoje daljnje postojanje, dok pisano djelo može postojati bez obzira je li prihvaćeno od zajednice. Usmena je književnost kroz povijest nosila različita imena: narodna, anonimna, pučka, seljačka, tradicionalna književnost te folklor. Većina naziva svjedoči o njezinoj kolektivizmu i pripadnosti zajednici. U suodnosu usmene i pisane književnosti postoje tri faze: prva, agrafijska faza u kojoj postoji samo usmena književnost ; druga u kojoj usmena i pisana književnost postoje jedna uz drugu, ali dominira usmena ; treća faza u kojoj supostoje obje književnosti, ali primat preuzima pisana književnost. Usmena i pisana književnost uvijek su komunicirale, a književna se materija uglavnom kretala od usmene ka pisanoj književnosti s iznimkom srednjeg vijeka u kojem je smjer utjecaja bio obrnut. Usmena književnost inkorporirana je u pisanu književnost na tri temeljna načina: komentiranjem i sakupljanjem, cjelovitim inkorporiranjem primjera, korištenjem jezika i stila usmenoga stvaralaštva i novim osmišljavanjem njegovih motiva i tema. Preuzete oblike iz usmene književnosti važno je prilagoditi poetici teksta u koji se uvrštavaju i njihovoj namjeni. Poglavlje završava prezentacijom sustava usmene književnosti prema kojem će biti klasificirani usmenoknjiževni oblici dobiveni analizom Araličinih romana. Sustav usmene književnosti koji prihvaćamo od Marka Dragića čine: Lirska poezija ; Epska poezija ; Priče (pripovijetke) ; Drama (folklorno kazalište) ; Retorički (usmenogovornički) oblici ; Mikrostrukture (poslovice, zagonetke). Treće poglavlje o usmenim pričama definira tu književnu vrstu i dijeli je na: bajke, basne, predaje, novele, anegdote, šale i legende. Među spomenutim vrstama priča najbrojnije su predaje i njima je posvećeno četvrto poglavlje rada. Predaja je vrsta priče u istinitost čijeg se sadržaja vjeruje. Predaje se klasificiraju prema motivskim, tematski, funkcionalnim i drugim mjerilima. U radu je prihvaćena Dragićeva klasifikacija predaja koja navodi šest vrsta predaja: povijesne predaje, etiološke predaje, eshatološke predaje, mitske (mitološke) predaje, demonske (demonološke) predaje i pričanja iz života. Četvrto poglavlje obrađuje i klasificira usmene predaje pronađene analizom romana morlačke tetralogije. Predaje su navedene i obrađene kronološki s obzirom na roman u kojem su nađene i mjesto u fabuli analiziranog romana. Prema tome, prvo su navedene predaje obrađene u Putu bez sna, a zatim one obrađene u Dušama robova, Graditelju svratišta i Asmodejevu šalu. Poglavlje obrađuje predaje o povijesti obitelji Grabovac i Kopčić, o obeščašćenju raspela, povijesti ramskoga samostana i seobi naroda iz Rame u Dalmaciju, svinjaru Paki i njegovu životu, pijancu koji je postao redovnik, čudesnoj vrbi i zduhačima. U Dušama robova pronađene su predaje o Judinu drvu, magarcu kojem je prepušteno da donese sud o životu jednoga pokojnika, skupina etioloških predaja, predaja o Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i obrani Sinja od Turaka te o đavoljoj crkvi. Najvažnije mjesto među predajama iz Graditelja svratišta zauzima predaja o životu i smrti Dive Grabovčeve. Druge predaje pronađene u tom romanu govore o dvojici Sinjana i zakopanom blagu, kapi Didaka Bunčića, crnom ždrijepcu koji od pamtivijeka živi na dnu Crvenog jezera pored Imotskog i moći koju zmija ima nad svojim plijenom. Skupinu predaja iz Asmodejeva šala započinju predaje koje su uklopljene u homiliju, a zatim slijede predaje o Kunigundi i Teobaldu, o savjetu koji je Niža Plavša dala prijateljici koju je zlostavljao pijani muž, o ljubavi kraljice koja je spremna i umrijeti kako bi od smrti spasila svog supruga, predaje o cijeni koju nosi besmrtnost i sveukupno znanje te predaja o oholom kralju Karlu V. U petom poglavlju Legende riječ je o skupini usmenih priča vjerskog karaktera čiji su protagonisti Isus Krist, Djevica Marija, svetci i drugi iznimni ljudi. Glavna je karakteristika legendi koja ih razlikuje od drugih vrsta usmenih priča čudo koje ispravlja nepravde, čini dobro i tjera zlo. Legende su bliske hagiografijama koje govore o životima svetaca. Legende su javljaju u romanu Put bez sna i govore o životu i djelovanju Pavla Vučkovića, doseljeniku iz Rame koji se tužio Isusu Kristu raspetom na životne nedaće i dobio od njega odgovor i smrti gvardijana ramskoga samostana Stjepana Matića koji je čudesno uznesen na nebo naočigled okupljenog mnoštva. Šesto poglavlje naslovljeno Novele obrađuje novele pronađene u romanima Put bez sna i Asmodejev šal. Novela je kratka prozna vrsta koju odlikuje realističnost. Novela govori o običnim ljudima i njihovim životima. U romanu Put bez sna nalazi se novela o Stupalu koji je susjedu bez razloga ubio neugojenu svinju, a kao odgovor na njegov potez susjed je ubio njega. U Asmodejevu šalu nalaze se dvije novele. Prva govori o svetom Bernardinu i dvojici seljaka s kojima je putovao i načinu na koji je poučio pretjerano samouvjerenog i oholog seljaka da se pretjerano ne pouzdaje u vlastite snage. Druga novela govori o čovjeku zvanom Kokan čija su kola zapela u glibu. Oni koji su ga poznavali izbjegavali su mu pomoći. Našao se i jedan stranac koji mu je pokušao pomoći, ali kada je vidio da Kokan nije voljan pomoći sam sebi ostavio ga je u blatu. U sedmom poglavlju riječ je o anegdotama, kratkim i šaljivim pričama o nekim osobama koje odlikuje humorističan i šaljiv ton. Primjeri anegdota su priče o Anđi Furtuli i načinu na koji je odgovorila svećeniku na ispovijedi. Druga anegdota govori o gladnom siromahu koji je naišao na knjigu i prokomentirao: Kakva šteta! Riječi trista, a izjesti nema ništa! Obje su navedene anegdote pronađene u Asmodejevu šalu. Osmo poglavlje naslovljeno Šala definira šalu ili vic kao sitnu usmenu priču srodnu anegdotama koja izaziva komičan dojam. To je vrsta usmene priče koja na humorističan, ironičan i satiričan način kazuje o osobama, događajima i pojavama, a akteri šale mogu biti i životinje i predmeti. U romanu Graditelj svratišta nalazi se politički vic koji cinički kritizira vlast. U devetom poglavlju riječ je o usmenim pjesmama. Usmene pjesme dijele se na epske i lirske pjesme. Epska pjesma pripovijeda o sudbonosnim pojavama, događajima i osobama. Često je nazivana junačkom pjesmom, a na našim je prostorima najviše pjevala o borbama s Turcima. Lirska pjesma naziva se i ženskom pjesmom jer ju karakterizira osjećajnost. Lirska pjesma tematski je neograničena i čovjeka prati od njegova rođenja do smrti. Pjesme se u romanima morlačke tetralogije javljaju na nekoliko mjesta, ali uglavnom samo u isječcima ili parafrazirane i uklopljene u prozni tekst. Govoreći o epskim pjesmama Ivan Aralica kroz usta likova razbija romantičnu sliku ratovanja koju epske pjesme uglavnom prikazuju. Lirska pjesma stavljena je u kontrast prema epskoj i životu ispunjenu ratovanjem. Deseto poglavlje pod naslovom Retorički oblici govori o usmenoknjiževnim oblicima u kojima se riječi u različitim kombinacijama koriste u religijskim ritualima, pri liječenju, istjerivanju zla ili zazivanju zla na nekoga, pri prizivanju dobre sreće te pri igri i učenju. Retorički oblici dijele se na basme, zdravice, brojilice, brzalice, blagoslove/molitve i kletve. U romanima morlačke tetralogije javljaju se kletve. Kletva je formom bliska poslovici. Vjerovalo se da kletva ima moć nanošenja zla. Jedanaesto poglavlje naslovljeno je Mikrostrukture, a odnosi se na poslovice. Poslovice su najkraći oblik u sustavu usmene književnosti pa ih se svrstava u mikrostrukture. One govore o općeljudskim životnim iskustvima i istinama, stoga dugo zadržavaju sličan ili isti oblik i značenje. Poslovice se dijele na prave ili potpune poslovice, izreke, dijaloške poslovice, poslovice-anegdote i pareologizme. U analiziranim romanima javljaju se prave poslovice i izreke. Poglavlje o narodnim vjerovanjima odnosi se na sve pojave u koje je narod vjerovao neovisno o tome je li pripadaju kojemu od službenih religijskih sustava ili je riječ o sujevjerju. Rad obuhvaća primjere vjerovanja o sreći u boju, osveti, kometima, izmjeni duša, blagoslovu mjesta ubojstva, predznacima događaja, vračanju, pojavi demonskog bića more, zavjetima te narodnoj medicini. Narodna medicina nije utemeljena na znanstvenim dokazima, već joj temelj čine narodna vjerovanja. Posljednje, trinaesto, poglavlje obrađuje narodne običaje koje je Ivan Aralica opisao u romanima morlačke tetralogije. Primjeri narodnih običaja zastupljeni u radu odnose se na događaje iz obiteljskog života (djevojaštvo, brak), igre, plesove i slavljenje svetačkih spomendana. Rad završava Zaključkom i Literaturom.

Ivan Aralica, morlačka tetralogija, usmena književnost, tradicija, usmene priče, usmene pjesme, retorički oblici, mikrostrukture, narodna vjerovanja, narodni običaji.

nije evidentirano

engleski

Interference of oral literature and traditional culture in Ivan Aralica's Morlak tetralogy

nije evidentirano

Ivan Aralica, Morlak tetralogy, oral literature, tradition, oral stories, oral poems, rhetorical forms, microstructures, folk beliefs, folk customs.

nije evidentirano

Podaci o izdanju

320

18.04.2018.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Filozofski fakultet u Splitu

Split

Povezanost rada

Etnologija i antropologija, Filologija, Povijest