nije evidentirano

Paradigma menadžmenta znanja kao determinanta savremenog korporativnog upravljanja

„Stara“ ili tzv. ekonomija industrijskog doba, koja je značajnu prednost davala klasičnim menadžment naslijeđenim iskustvima, vještinama i materijalnoj imovini, ispostavila se prevaziđenom u brzo rastućem, savremenom poslovnom okruženju. Za razliku od nje, „nova“ ekonomija, zasnovana na nematerijalnoj imovini i kontinuiranom usavršavanju znanja, kako bi se odgovorilo rastućim zahtjevima kupaca, nametnula se kao najbolji način da se obezbijedi konkurentska prednost i dugoročni rast preduzeća. Brzo rastuće promjene u današnjem globalnom okruženju ne samo da će biti produžene, nego će još više dobiti na snazi. Otuda se pred upravu današnjih preduzeća nameće imperativ da stalno usavršavaju menadžment i cjelokupno organizaciono znanje. Uostalom, u svijetu u kome živimo znanje se nametnulo kao najizdašniji resurs po osnovu koga je moguće poboljšati konkurentsku prednost i ojačati poziciju na gobalnom tržištu. Autori u ovom radu polaze od hipoteze da menadžerski modeli, alati i vještine iz perioda klasične (industrijske) ekonomije, uglavnom temeljeni na tradicionalnom načinu razmišljanja i mehanicističkom pristupu, ne mogu postići zahtijevane efekte u savremenim uslovima privređivanja, što je u direktnoj korelaciji (pozitivnoj ili negativnoj) sa kvalitetom korporativnog upravljanja, odnosno efektima koji u takvim okolnostima uglavnom izostaju. Bolje reći preduzeće ne može biti bolje nego što je njegova uprava, što znači da sve potencijalne prednosti koje jedno preduzeće u procesu funkcionisanja može da efektuira mogu biti obesmišljene ukoliko je njegova uprava nesposobna. Cilj rada je da se, putem kombinacije metoda teorijskog i praktičnog načina istraživanja, pokaže da današnje, kompleksno okruženje, traži ne samo nove teorije, već i menadžere koji znaju razmišljati „strateški drugačije“, bolje reći koji su sposobni da implementiraju nova znanja. Time, na radu menadžmenta zasnovano kvalitetno korporativno upravljanje, posebno u zemljama u tranziciji, postaje imperativ održivog poslovanja. Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da nova menadžment paradigma podrazumijeva lepezu promjena, od radikalnih do inkrementalnih, koje, u krajnjem, podrazumijevaju izmjenu organizacione kulture od tehnokratske ka menadžment kulturi, višestruk redizajn poslovnih funkcija, kreiranje timske strukture i inovativne organizacije zasnovane na znanju.

menadžment, znanje, intelektualni kapital, korporativno upravljanje, promjene

nije evidentirano