hrvatski

Otkriće govora tijela u komunikaciji s konjem

Komunikacija čovjeka i konja oduvijek je intrigirala ljudsku populaciju. Intenzitet i tijek komunikacije je specifičan, jer ga najčešće određuju konji. Preživljavanje u prirodi im omogućuje život u krdu. Danas „moderan“ konj živi u objektima (stajama, ispustima, pašnjacima, koralima i sl.) izvedenim prema njihovim potrebama. Okolinu oko sebe doživljavaju kao u divljini, u krdu, a na isti način ostvaruju i komunikaciju. Potrebno je stvoriti uzajamno povjerenje između čovjeka i konja, kako bi između njih bila uspješna komunikacija. Za razliku od ljudi, konji većinom prenose govor tijelom, a manje glasovnom komunikacijom. Konji reagiraju na govor tijela i raspoloženje čovjeka. Od zapovjedne riječi čovjeka, konjima je značajniji ton i boja glasa kojem im se čovjek obraća, mirnoća u pristupu, položaj čovjekovog tijela ili nasuprot, uzbuđenost u glasu, ljutnja i slično. Kada konj ne reagira željeno najprije treba tražiti pogrešku u čovjeku: Što govor tijela govori? Koji je ton glasa? Koje je raspoloženje? Čovjek nesvjesno često pogrešno komunicira s konjem i zato rad i trening odu u neželjenom smjeru. Ako postoji međusobni nesporazum u komunikaciji između čovjeka i konja, savjetima ga može korigirat iskusan promatrač. Danas sve više trenera, jahača i sl. otkrivaju govor tijela kao alat u komunikaciji s konjem.

konj ; govor tijela ; komunikacija

nije evidentirano