hrvatski

Modeli za izračun kapaciteta uzletno-sletnih staza

Rad se bavi problematikom kapaciteta uzletno-sletnih staza kao jednog od elementa sustava zračnog prometa koji treba omogućiti sigurno i redovno odvijanje prometa. Definiran je niz čimbenika koji samostalno ili u međusobnoj suradnji utječu na utvrđivanje vrijednosti kapaciteta uzletno-sletne staze te je objašnjena razlika između maksimalnog i praktičnog kapaciteta. Nadalje, u radu je analizirano i objašnjeno nekoliko poznatih svjetskih modela za izračun maksimalnog kapaciteta, kao što su Harrisov matematički model, analitički model po Saveznoj upravi za zrakoplovstvo (FAA), stohastički model po Institutu za logističko upravljanje (LMI) te grafički model prema dijagramu ovisnosti prostora i vremena (space-time diagram). Dokazano je da je Harrisov analitički model najpogodniji za korištenje u analizama uzletno-sletnih staza zračnih luka Hrvatske jer omogućuje pristup koji se temelji na trenutnim podacima o prometu, vrsti i broju operacija te omogućuje formiranje vlastitih baza podataka. U radu je detaljno primjenjen Harrisov model za uzletno–sletnu stazu 05 na Zračnoj luci Zagreb. Dobiveni rezultati su pokazali da je vrijednost kapaciteta jednaka 22 za operacije čistog slijetanja, 30 za operacije čistog uzlijetanja i 25 za mješovite operacije (i slijetanja i uzlijetanja se vrše unutar jednog sata-mixed operations), što je omogućilo izračunavanje sadašnjeg opterećenja i iskoristivosti staze 05 na Zračnoj luci Zagreb. U radu je dana i periodična prognoza prometa za Zračnu luku Zagreb na temelju podataka nizozemske tvrtke NACO. Prema tim podacima može se zaključiti da će kapacitet uzletno-sletne staze biti približno jednak prometnoj potražnji tek oko 2020. godine. Koristeći već spominjani Harrisov model, analizirana je situacija postojanja brzih izlaznih voznih staza za stazu 05. Dobiveni rezultat je doveo do zaključka da nije opravdana izgradnja same brze izlazne staze bez drugih popratnih mjera. Također je pokazano da zajedničko postojanje brzih izlaznih voznih staza i preciznog prilaznog radara omogućuje znatnije povećanje kapaciteta uzletno-sletne staze, što predstavlja mogući sljedeći korak ka povećanju kapaciteta. Na kraju je na temelju postojećeg dijagrama toka prometa zrakoplova od trenutka završnog prilaženja i slijetanja do trenutka uzlijetanja, izvršena modifikacija simulacijskog modela korištenjem simulacijskog jezika WebGPSS. Simulacijski model predstavlja prilaz zrakoplova po redu letenja kroz aerodromski zračni prostor do slijetanja, slijetanje zrakoplova, voženje do stajanke, zaustavljanje i ostanak na stajanci neko vrijeme, voženje do pozicije s koje zrakoplov izlazi na uzletno-sletnu stazu te konačno uzlijetanje zrakoplova. Simulacijski model je pokazao da je prvo potencijalno prometno “usko grlo” na Zračnoj luci Zagreb njena stajanka sa 18 parkirnih mjesta. Do istog se zaključka došlo nakon izvršene sljedeće simulacije s 50 % povećanim prometom. Došlo se do zaključka da sadašnji kapacitet Zračne luke Zagreb zadovoljava sadašnju prometnu potražnju, ali da će ubrzo zbog daljnjeg razvoja zračnog prometa i daljnjeg povećanja prometne potražnje doći do pojave zagušenja kapaciteta sustava, prvenstveno na stajanci, a nakon toga i sam kapacitet staze 05 bit će upitan. Povećanjem prometne potražnje dovest će se u pitanje vojno i trenažno letenje koje se sada, u manjem postotku, obavlja na Zračnoj luci Zagreb tijekom sati slabijeg opterećenja. Na kraju bitno je naglasiti da na temelju istraživanja i analiza sadašnjeg prometa te na temelju prognoza budućeg prometa i izvršenih studija troškova i koristi, nadležni organi trebaju donijeti pravilnu odluku o daljnjem dugoročnom razvoju zračne luke Zagreb.

Aerodromske površine; kapacitet manevarskih površina; modeli za izračun kapaciteta; prognoza prometa; simulacija prometa

nije evidentirano