hrvatski

Određivanje starosti Buvininih vratnica i korskih klupa iz splitske katedrale te drvenih greda iz crkve sv. Donata u Zadru metodom 14C

Određivanje starosti metodom radioaktivnog ugljika 14C je vrlo pogodna i točna metoda apsolutnog datiranja organskog materijala. Izotop 14C je kozmogeni izotop koji nastaje u gornjim slojevima atmosfere te nakon oksidacije kao CO2 zajedno s ostalim izotopima ugljika (12C, 13C) postaje dio prirodnog ciklusa ugljika. U svim živim organizmima uspostavljena je ravnoteža između radioaktivnog raspada 14C i njegova nadoknađivanja iz atmosfere. Nakon smrti prestaje nadoknađivanje dok se raspad nastavlja. Mjereći koncentraciju preostalog 14C u organskom materijalu možemo odrediti vrijeme proteklo od smrti organizma. Zbog vremena poluraspada izotopa 14C od 5730 godina, najveća starost koja se može odrediti ovom metodom iznosi oko 60 000 godina. Različiti organski materijali se mogu datirati metodom 14C (drvo, drveni ugljen, kosti, sjemenke, žito, papir, pergament, kosa, dr.). Drvo je vrlo pogodan materijal za datiranje budući da svaki god drveta koncentraciju 14C u atmosferi tijekom formiranja goda. Sve mjerne tehnike su destruktivne te se uzorak mora kemijskim metodama prevesti u odgovarajući materijal pogodan za mjerenje. Ukoliko se mjerenje provodi tehnikom akceleratorske masene spektrometrije (AMS), uzorak se pretvara u grafit. Prednost tehnike AMS u odnosu na radiometrijske tehnike su: manja potrebna masa uzorka i manja mjerna nesigurnost. Konvencijska 14C starost izražava se u godinama prije sadašnjosti (Before Present, BP) pri čemu je 0 BP = AD 1950. Kako bi se dobile kalendarske godine, potrebno je provesti dendrokronološku kalibraciju primjenom kalibracijskog programa (npr. OxCal) i korištenjem najnovijih kalibracijskih krivulja. Rezultat kalibracije su vremenski rasponi dani svaki sa svojom vjerojatnošću. Važno je napomenuti da ova metoda daje starost materijala, a ne vrijeme korištenja tog materijala (za gradnju ili izradu umjetničkih predmeta). Datiranjem drva dobije se dakle vrijeme kada je nastao određeni god drveta. Tijekom istraživanja Buvininih vratnica splitske katedrale metodom 14C određena je starost 5 drvenih fragmenata iz vratnica te 2 drvena fragmenta korskih klupa. Određena starost uzoraka Z-5720 i Z-5721 (vratnice) smješta te fragmente u razdoblja cal AD 1155 – 1210 i cal AD 1054 – 1191. Može se zaključiti da ta dva fragmenta predstavljaju dio originalnih vratnica iz godine 1214. Uzorci Z-5719 i Z-6037 su nešto mlađi (cal AD 1245 – 1272 i cal AD 1225 – 1266) te nisu mogli biti dio vratnica iz 1214. godine. Uzorak Z-5469 je značajno mlađi od ostalih, cal AD 1481 – 1650, te nije dio originalnih vratnica. Određena je starost dvaju drvenih fragmenata korskih klupa. Z-6605 datiran je u 13. stoljeće (cal AD 1266 – 1281), a Z-6038 u godinu cal AD 1955, pa se može zaključiti da je taj fragment ubačen tijekom restauracije ili popravka klupa u 20. stoljeću. U ovom izlaganju prikazat ćemo i rezultate određivanja starosti drvenih greda iz crkve sv. Donata u Zadru. Uzorci greda uzeti su 1970. godine tijekom restauracije crkve i datirani su u laboratoriju u Zagrebu kao uzorci Z-175, Z-177, Z-178, Z-179. Konvencijske starosti su rekalibrirane tijekom 1999.-2000. Dobiveni rezultat smješta sječu hrastovog drveta za gredu na kraj 8., odnosno početak 9. stoljeća, što potvrđuje hipotezu da je crkva sv. Donata izgrađena u prvoj polovini 9. stoljeća.

14C ; Split ; katedrala ; Buvinine vratnice ; korske klupe ; Zadar ; sv. Donat

nije evidentirano

engleski

Radiocarbon Dating of the Master Buvina’s Door and Choir Benches from the Split Cathedral and Wooden Beams from the Church of St. Donatus in Zadar

Određivanje starosti metodom radioaktivnog ugljika 14C je vrlo pogodna i točna metoda apsolutnog datiranja organskog materijala. Izotop 14C je kozmogeni izotop koji nastaje u gornjim slojevima atmosfere te nakon oksidacije kao CO2 zajedno s ostalim izotopima ugljika (12C, 13C) postaje dio prirodnog ciklusa ugljika. U svim živim organizmima uspostavljena je ravnoteža između radioaktivnog raspada 14C i njegova nadoknađivanja iz atmosfere. Nakon smrti prestaje nadoknađivanje dok se raspad nastavlja. Mjereći koncentraciju preostalog 14C u organskom materijalu možemo odrediti vrijeme proteklo od smrti organizma. Zbog vremena poluraspada izotopa 14C od 5730 godina, najveća starost koja se može odrediti ovom metodom iznosi oko 60 000 godina. Različiti organski materijali se mogu datirati metodom 14C (drvo, drveni ugljen, kosti, sjemenke, žito, papir, pergament, kosa, dr.). Drvo je vrlo pogodan materijal za datiranje budući da svaki god drveta koncentraciju 14C u atmosferi tijekom formiranja goda. Sve mjerne tehnike su destruktivne te se uzorak mora kemijskim metodama prevesti u odgovarajući materijal pogodan za mjerenje. Ukoliko se mjerenje provodi tehnikom akceleratorske masene spektrometrije (AMS), uzorak se pretvara u grafit. Prednost tehnike AMS u odnosu na radiometrijske tehnike su: manja potrebna masa uzorka i manja mjerna nesigurnost. Konvencijska 14C starost izražava se u godinama prije sadašnjosti (Before Present, BP) pri čemu je 0 BP = AD 1950. Kako bi se dobile kalendarske godine, potrebno je provesti dendrokronološku kalibraciju primjenom kalibracijskog programa (npr. OxCal) i korištenjem najnovijih kalibracijskih krivulja. Rezultat kalibracije su vremenski rasponi dani svaki sa svojom vjerojatnošću. Važno je napomenuti da ova metoda daje starost materijala, a ne vrijeme korištenja tog materijala (za gradnju ili izradu umjetničkih predmeta). Datiranjem drva dobije se dakle vrijeme kada je nastao određeni god drveta. Tijekom istraživanja Buvininih vratnica splitske katedrale metodom 14C određena je starost 5 drvenih fragmenata iz vratnica te 2 drvena fragmenta korskih klupa. Određena starost uzoraka Z-5720 i Z-5721 (vratnice) smješta te fragmente u razdoblja cal AD 1155 – 1210 i cal AD 1054 – 1191. Može se zaključiti da ta dva fragmenta predstavljaju dio originalnih vratnica iz godine 1214. Uzorci Z-5719 i Z-6037 su nešto mlađi (cal AD 1245 – 1272 i cal AD 1225 – 1266) te nisu mogli biti dio vratnica iz 1214. godine. Uzorak Z-5469 je značajno mlađi od ostalih, cal AD 1481 – 1650, te nije dio originalnih vratnica. Određena je starost dvaju drvenih fragmenata korskih klupa. Z-6605 datiran je u 13. stoljeće (cal AD 1266 – 1281), a Z-6038 u godinu cal AD 1955, pa se može zaključiti da je taj fragment ubačen tijekom restauracije ili popravka klupa u 20. stoljeću. U ovom izlaganju prikazat ćemo i rezultate određivanja starosti drvenih greda iz crkve sv. Donata u Zadru. Uzorci greda uzeti su 1970. godine tijekom restauracije crkve i datirani su u laboratoriju u Zagrebu kao uzorci Z-175, Z-177, Z-178, Z-179. Konvencijske starosti su rekalibrirane tijekom 1999.-2000. Dobiveni rezultat smješta sječu hrastovog drveta za gredu na kraj 8., odnosno početak 9. stoljeća, što potvrđuje hipotezu da je crkva sv. Donata izgrađena u prvoj polovini 9. stoljeća.

14C ; Split ; katedrala ; Buvinine vratnice ; korske klupe ; Zadar ; sv. Donat

nije evidentirano