hrvatski

Marx i tehnosfera? od aksiomatike moći do eksperimenta slobode

Autor se u tekstu bavi razmatranjem pitanja o mogućnostima i granicama „suvremenosti“ Marxova mišljenja u suočenju s najznačajnijim fenomenom današnjice – tehnosferom ili kibernetičkim sustavom upravljanja i proizvodnje „umjetnoga života“ (A-life). Novi, kognitivni kapitalizam 21. stoljeća predstavlja ne samo teorijski izazov za pozitivne znanosti o ekonomiji „kreativnih industrija“, nego ponajprije za filozofijski uvid u ono što se ovdje naziva posthumanim stanjem tehnoznanstvene konstrukcije „bitka“ i „vremena“. Na pitanje o tome što preostaje od Marxova mišljenja dokidanja/prevladavanja metafizike i kapitalizma „danas“, podastire se sustavna analiza problema tehnike i tehnologije u interpretacijama Axelosa, Sutlića i Deleuzea, koje autor smatra jedino primjerenim za promišljanje i dijagnozu današnjice. Pritom se izvodi postavka da se Marx u refilozofikaciji njegovih bitnih ideja više ne može svoditi na kategorijalno polje djelovanja tzv. „društva“ i „politike“ u smislu voluntarizma teorijske prakse koja polazi od metafizičkoga dualizma „subjekta“ i „objekta“. Stoga su „revolucija“ i „egzistencija“ u odnosu na prodor tehnoznanstvenoga uma bitno zastarjelim pojmovima transformacije u doba vladavine „društava kontrole“. Autor u zaključku argumentirano pokazuje da ni Marx, ali ni njegovi najmisaoniiji interpreti u 20. stoljeću, ne mogu odgovoriti na pitanje o tome zašto je s usponom tehnosfere i neljudskoga i sam kapitalski način proizvodnje postao od represije/depresije same želje zagonetnom paradigmom nastavka eksploatacije prirode i kulture kada ideologija više ne određuje pokretački mehanizam svijesti o svijetu, već se radi, kako su to jasno pokazali Deleuze i Guattari, o organizaciji moći s onu stranu razlike svijesti i svijeta.

Marx, metafizika, tehnosfera, aksiomatika moći, eksperiment slobode, kapital, posthumano stanje

nije evidentirano