hrvatski

Zavisnosložena rečenica u pisanom diskursu inojezičnih govornika hrvatskoga

Ranija su istraživanja potvrdila da zavisnosložena rečenica, kao cjelovita gramatičko-komunikacijska jedinica, predstavlja velik izazov inojezičnim govornicima. Složenost kategorija kao što su zavisna i složena rečenica, rečenična hijerarhija te rečenični dijelovi svakako pridonosi nastanku odstupanja od gramatičke norme pa nastaju rečenice koje se sastoje od nepovezanih dijelova te ne uspostavljaju pravilne odnose među sudionicima iskaza. Istraživanje u ovome radu temelji se na korpusu od 20 sastavaka na zadanu temu, koje su napisali studenti hrvatskoga jezika u Njemačkoj i Poljskoj, čije je znanje hrvatskoga na B2 razini prema Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike. Na toj razini od govornika se očekuje da može napisati jasan, razrađen tekst o velikom broju tema te da može argumentirati svoje stavove, odnosno navesti razloge za određeno stajalište i protiv njega. Sintaksa rečenice razvija se s glagolom kao jezgrom, a oblici i spojevi glagola s drugim riječima mijenjaju se, posebno u slučaju zavisnih rečenica. Analizom sastavaka utvrdit će se odgovara li razina znanja koju su studenti pokazali kvalitativnom opisu B2 razine s posebnim naglaskom na sintaksu. Nadalje, istražit će se zastupljenost vrsta zavisnosloženih rečenica, stupanj njihove gramatičnosti te u kojoj je mjeri subordinacija u pisanom diskursu inojezičnih govornika kohezivno sredstvo.

zavisnosložena rečenica, pisani diskurs, inojezičnost, B2 jezična razina, kohezija

nije evidentirano