hrvatski

Politička psihologija Rousseau- ova »plemenitog divljaka«

Svi teoretičari društvenog ugovora pretpostavljaju logičku podjelu između prirodnog i društvenog stanja. Oni govore o ljudima koji žive u prirodnom stanju, koji se udružuju i dogovaraju kako bi stvorili društvo. U tom smislu, bilo je važno definirati čovjeka i odrediti njegova prirodna obilježja. U 17. i početkom 18. stoljeća važilo je gledište o tome kako je ljudska priroda nalik prirodi pripitomljenih životinja. Hobbes je govorio da je ljudski život »osamljenički, siromašan, prljav, težak i kratak«. Odnos između prirode i društva bio je predmetom mnogih znanstvenih rasprava. Hobbes je smatrao da je društvo dobro i da prirodu treba napustiti. Nasuprot Hobbesovu mišljenju, Rousseau je smatrao prirodu dobrom, a društvo koruptivnim. Rousseau je s Hobbesom isticao samotnu egzistenciju svojstvenu prirodnom čovjeku, ali se nije slagao s njim o pitanju jednakosti. U djelu Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima započinje tekst rasprave distinkcijom između dviju vrsta nejednakosti. Prva se vrsta odnosi na prirodnu nejednakost, osobito na razlike između ljudi u snazi i inteligenciji. Druga se odnosi na umjetnu nejednakost koja je obilježje organiziranog društva. On pokušava objasniti upravo umjetnu nejednakost. Umjesto da bude siromašan, gladan ili životinjski, Rousseauov je samotni prirodni čovjek bio bogat, sretan i slobodan. Ljudski su poroci nastali tek nakon što su ljudi počeli stvarati društva i razvijati umjetne nejednakosti koje društvo implicira. U tom slijedu Rousseau će konstituirati drugačiji društveni ugovor od svojih prethodnika i ponuditi drugačije poimanje društva.

Rousseau, društveni ugovor, plemeniti divljak, egoizam, opća volja

nije evidentirano