hrvatski

Funkcija humora u djelima Thomasa Pynchona

Disertacija će proučiti funkciju humora u romanima Thomasa Pynchona Mason & Dixon (1997), Against the Day (2006), Inherent Vice (2009) i Bleeding Edge (2013). Analizama pojedinačnih djela prethodit će pregled teorija humora te će se pokazati kako je riječ o pristupima koji se mogu primijeniti pri čitanju humora kod Pynchona, premda i tada nude tek objašnjenje razloga zbog kojih čitatelj određeni dio teksta može smatrati komičnim. U namjeri da se dođe do boljeg razumijevanja obilježja Pynchonova humora i njegove funkcije u pojedinim djelima, disertacija će u analizama kretati od ideja Mihaila Mihajloviča Bahtina i Northropa Fryea o menipskoj satiri. Pokazat će se kako Pynchonova djela svojim obilježjima pripadaju tradiciji menipske satire te će se pritom opisati osnovne značajke Pynchonova humora, uključujući komične akronime, anakronizme, igru riječi, sadržajne i strukturalne mezalijanse, parodiju, ironiju i druge oblike komike, a istaknut će se i rizomatska funkcija humora. Čitanje romana Against the Day usredotočit će se na odnos humora i autoreferencijalnosti (uz poseban naglasak na parodiji, reprezentaciji kolonijalizma te motivu zrcaljenja) te će se pokazati kako je ishod tog odnosa tekst koji tematizira formu, a ponajviše svoje metafikcijske značajke, pa će se stoga čitati kao meta-metafikcija, odnosno metafikcija o metafikciji. Pri proučavanju romana Mason & Dixon najviše pozornosti posvetit će se komičnim hibridima (kako na razini fabule, tako i na razini strukture teksta) te njihovoj subverzivnosti u odnosu na dominantan kontekst prosvjetiteljstva. Analiza će u tekstu prepoznati i značajan odnos humora i Bahtinova kronotopa puta, a završit će proučavanjem humora kao primjera rizoma. Čitanja romana Inherent Vice i Bleeding Edge najviše će prostora pridati vezi humora i identiteta. Različite manipulacije identitetom, često temeljene na složenom odnosu likova prema popularnoj kulturi, pojavljuju se upisane u komički modus teksta, pa će se proučiti i ambivalentnost koja proizlazi iz miješanja distopijskih vizija likova i pripovjedača sa slobodom karnevalesknog humora. Zaključak će ponuditi sintezu uvida pojedinih čitanja romana, prepoznati mogućnosti budućih čitanja Pynchonova humora te upozoriti na važnost daljnjeg proučavanja humora kao relativno zanemarena područja u književnoj teoriji.

Thomas Pynchon, Mihail Mihajlovič Bahtin, humor, menipska satira, parodija, ironija, kronotop, meta-metafikcija, autoreferencijalnost, identitet, rizom

nije evidentirano