hrvatski

Liberalni diskurs o individualizmu i „individualizam populacija“

U ovom radu pokušavamo raščlaniti kompleksan odnos liberalizma i individualizma, pri čemu se želi pokazati kako njihovu dubinsku povezanost tako i inherentna proturječja koja zahtijevaju razne pridolazeće dodatke koji posreduju u tom odnosu. U tu svrhu analiziramo liberalni dis-kurs o individualizmu, izdvajajući četiri njegove razine: kulturnu, političku, ekonomsku i metafizičku. Prve tri tematizirane su zasebno jer je četvrta uvijek implicirana ili namjerno skrivena, a upravo je fundamentalna za rješenje aporija koje proizlaze ako se prve tri uzmu zasebno. Tu fundamentalnu, metafizičku razinu nazvali smo diskursom o „ljudskoj prirodi“ ili antroponaturalizmom. Na temelju dijelova iz Milla i Humea analizirat će se neki momenti ovog diskursa. U nastavku se bavimo načinima na koje je liberalni diskurs o ljudskoj prirodi conditio sine qua non bilo kakvog znanstvenog bavljenja „društvom“ te političkim ulogom tog metafizičkog utemeljenja. Ovdje identificiramo koncept „populacija“ kao onaj koncept koji omogućuje sadržajno ispunjenje formalnog okvira „ljudske prirode“, i to na takav način da ga čini pogodnim za induktivno generaliziranje, koje je bez njega metodološki problematično. To, pak, dovodi do fundamentalnog sraza između „individuuma“, „populacije“ i „društva“, razotkrivajući liberalni individualizam kao „individualizam populacija“. „Populacije“ se tako naposljetku pojavljuju kao instrument liberalne guvernmentalne prakse, omogućujući efikasnu društvenu kontrolu. U zaključku nasuprot navedenom razmatramo neke aspekte koncepta klase i njegov performativni potencijal.

liberalizam, individualizam, ljudska priroda, antroponaturalizam, populacije, klasa

nije evidentirano