hrvatski

Usvajanje sibilarizacije u predškolske djece govornika kajkavskog i štokavskog narječja

Sibilarizacija je zamjenjivanje mekonepčanih suglasnika sibilantima u dativu i lokativu jednine imenica ženskog roda, nominativu, dativu, lokativu i instrumentalu množine imenica muškog roda, 2. licu jednine imperativa i u nesvršenih glagola (Barić i sur., 1995). Dosadašnje spoznaje o usvajanju sibilarizacije proistječu iz istraživanja usvajanja imenske morfologije, a rezultati tih istraživanja govore da sve dobne skupine predškolske djece imaju teškoća s provođenjem sibilarizacije u nominativu množine. No, sibilarizacija se ne provodi u jednakoj mjeri u svim narječjima. Primjerice, neprovođenje sibilarizacije jedno je od obilježja kajkavskog narječja, tako da postoji mogućnost da rezultati istraživanja ovise o narječju kojim ispitanici govore. Cilj je ovog rada proučiti i usporediti usvajanje sibilarizacije u četverogodišnje i šestogodišnje djece govornika kajkavskog i štokavskog narječja. U istraživanju je sudjelovalo osamdesetero djece: 20 četverogodišnjaka govornika kajkavskog narječja, 20 četverogodišnjaka govornika štokavskog narječja, 20 šestogodišnjaka govornika kajkavskog i 20 šestogodišnjaka govornika štokavskog narječja. Sibilarizacija je ispitana u lokativu jednine imenica ženskog roda i nominativu množine imenica muškog roda slikovnim testom oblikovanim u svrhu ovog istraživanja. Rezultati kvantitativne analize pokazuju da četverogodišnjaci i šestogodišnjaci govornici štokavskog narječja proizvode statistički značajno više sibilariziranih oblika u oba ispitana padeža od svojih vršnjaka govornika kajkavskog narječja.. Također, u oba padeža statistički je potvrđen napredak u broju proizvedenih sibilariziranih oblika između četverogodišnjaka i šestogodišnjaka govornika štokavskog narječja, dok kod govornika kajkavskog narječja ta razlika nije statistički značajna. Dobiveni rezultati sugeriraju da se ne mogu imati ista očekivanja od djeteta govornika kajkavskog i štokavskog narječja kada je riječ o provedbi sibilarizacije. Rezultati upućuju na velik utjecaj koji narječje kao djetetov primarni idiom ima na jezično usvajanje. Također, istraživanje ističe koliko je važno da su logopedi upoznati s obilježjima hrvatskih narječja kako bi mogli razlikovati pogreške u dječjem jeziku od dijalektnih obilježja. Konačno, radi stvaranja jasnije slike usvajanja hrvatskog jezika potrebno je više istraživanja provedenih na uzorku djece iz cijele Hrvatske.

sibilarizacija, imenska morfologija, predškolska djeca, okomita dvojezičnost

nije evidentirano