hrvatski

Učestalost i vrste pogrešaka kod šestogodišnjaka na zadatku ponavljanja rečenica

Zadatak ponavljanja rečenica već je davno prepoznat kao zadatak s visokom osjetljivošću i specifičnošću za otkrivanje posebnih jezičnih teškoća (PJT-a), te s mogućnošću prepoznavanja djece čije su jezične sposobnosti unutar granica urednosti. Ovaj se zadatak smatra dobrim kliničkim pokazateljem PJT-a. Sve do danas u literaturi nije došlo do suglasja meĎu autorima oko toga što je u podlozi procesa ponavljanja rečenica, točnije koji su mehanizmi obrade uključeni u ponavljanje. Autori koji se bave ponavljanjem rečenica najčešće navode da je zadatak ponavljanja rečenica mjera jezične sposobnosti, drugi smatraju da je dio radnog pamćenja, treći tvrde da je višeznačno, točnije da uključuje veći broj komponenata, kao npr. gramatičko i rječničko znanje, reprezentacije u dugoročnom pamćenju te zadrţavanje informacija u kratkoročnom pamćenju. Ovaj diplomski rad usmjeren je na učestalost i vrste pogrešaka koje se javljaju kod šestogodišnjaka na zadatku ponavljanja rečenica. Za potrebe ovoga rada upotrijebljen je zadatak ponavljanja rečenica preuzet iz standardizacijske verzije Testa za procjenu predvještina čitanja i pisanja ; PredČiP (Kuvač Kraljević i Lenček, 2012). Na temelju stratificiranog uzorka nasumično je odabran 61 ispitanik te su analizirani njihovi odgovori samo na zadatku Ponavljanja rečenica. Zadatak se sastojao do 10 rečenica koje se meĎusobno razlikuju s obzirom na duljinu i sloţenost. Uzorak ispitanika činila je jedna skupina koja se sastojala od 61 šestogodišnjaka (N=61, 43 djevojčice i 18 dječaka). Odgovori djece, točnije njihove rečenice analizirane su u programu Microsoft Excel 2010 gdje se biljeţilo do kojih je pogrešaka došlo tijekom ponavljanja. Nakon unosa odgovora, podaci su dalje preneseni u program za statističku obradu podataka IMB SPSS 23 kako bi se ispitala statistička značajnost varijabli. Rezultati su pokazali da djeca češće točno ponavljaju rečenice, nego što griješe što se i očekuje s obzirom da se radi o djeci urednog jezičnog razvoja. S obzirom na vrste pogrešaka koje su se pojavile, zabiljeţeno je ispuštanje riječi, zamjena riječi, dodavanje riječi i promjena redoslijeda riječi u rečenici. Najčešća vrsta pogreške bilo je ispuštanje riječi, ali valja napomenuti da je broj ispuštanja riječi i broj zamjena riječi bio veoma blizak (ne postoji statistički značajna razlika). Biljeţilo se i do kojih su promjena u rečenici dovele navedene pogreške. Griješenje je rezultiralo i semantičkom i sintaktičkom promjenom rečenice, u podjednakom opsegu. Pogreške su se najčešće javljale na duljim i sloţenijim rečenicama.

ponavljanje rečenica, učestalost griješenja, vrste pogrešaka

nije evidentirano