hrvatski

Neurorehabilitacija u bolesnika nakon preboljelog moždanog udara

Moždani udar je naglo nastali žarišni ili globalni neurološki deficit uzrokovan cerebrovaskularnim poremećajem. Simptomi ovise o veličini oštećenja i zahvaćenog područja, te o vremenu proteklom od pojave simptoma do dijagnoze. Brzim prepoznavanjem simptoma i prijevozom bolesnika do jedinice akutnog liječenja povećava se udio bolesnika koji se mogu liječiti trombolitičkom terapijom te se na taj način smanjuje moralitet i invaliditet. Rani početak rehabilitacije u akutnoj fazi liječenja je od iznimne važnosti. Ovisno o veličini oštećenja bolesnici se dalje zaprimaju na bolničko liječenje i specijalizirani program neurorehabilitacije ili se otpuštaju kući, na provođenje kućne rehabilitacije ili terapiju nastavljaju ambulantno. Kriteriji za prijam su stabilan neurološki status, odsustvo značajnijeg komorbiditeta, prisustvo značajnijeg neuromotornog deficita u najmanje dvije od pet navedenih funkcija: pokretljivost, aktivnost samozbrinjavanja, komunikacija, kontrola stolice i mokrenja, kontrola žvakanja i gutanja. Rana rehabilitacija je ključna jer je oporavak neuroloških deficita najbolji u prva 3 mjeseca nakon moždanog udara. Današnji principi neurorehabilitacije se temelje na teoriji neuroplastičnosti. Terapijski program se individualno prilagođava svakom bolesniku i uključuje medicinsku njegu, farmakološku terapiju, prolaze specijalizirani program neurorehabilitacije, uz primjenu ortopedskih pomagala, provode okupacijsko – radne aktivnosti, logopedske vježbe i kognitivni trening.

moždani udar ; neuroplastičnost ; neurorehabilitacija

nije evidentirano