hrvatski

HOLISTIČKA PERSPEKTIVA MODELIRANJA ORGANIZACIJSKE PRIPREMLJENOSTI NA POSLOVNU KRIZU

Fokus ove doktorske disertacije je aktualno i relevantno područje kriznog menadžmenta, odnosno u literaturi nedovoljno istražene organizacijske krizne pripremljenosti. U teorijskom dijelu rada su na temelju pregleda dosadašnjih spoznaja i istraživanja iz literature definirani, analizirani i sistematizirani pojmovi, koncepti i specifičnosti krize, poslovne krize, kriznog menadžmenta, organizacijske ambidekstrije i organizacijske krizne pripremljenosti. Također su se obrazložile razlike između dva dominantna pristupa kriznom menadžmentu: proaktivnog (holističkog) i reaktivnog (mehanicističkog). Od znanstveno istraživačkih metoda u radu su se primijenile metode: kompilacije, analize i sinteze, indukcije i dedukcije, generalizacije i specifikacije, deskripcije, klasifikacije, dokazivanja i opovrgavanja, komparacije, anketiranja, uzorka i multivarijatna metoda modeliranja strukturnih jednadžbi. Ovom disertacijom su se sintezom analiziranih spoznaja definirale ključne determinante organizacijske krizne pripremljenosti, razvio se i empirijski testirao novi konceptualni strukturni model i hipoteze istraživanja utjecaja organizacijske krizne pripremljenosti na uspješnost poslovanja poduzeća metodom anketnog upitnika na konačnom uzorku od 114 srednjih i velikih poduzeća koja posluju u Republici Hrvatskoj. Primjenom PLS-SEM metodologije analizirale su se relacije strukturnog modela i dobili ključni rezultati koji su dokazali da: organizacijska krizna pripremljenost pozitivno utječe na uspješnost poslovanja analiziranih srednjih i velikih poduzeća ; da iako organizacijska ambidekstrija nema statistički signifikantan utjecaj na organizacijsku kriznu pripremljenost, korelacijskom analizom je dokazana pozitivna međuovisnosti sa aktivnostima kriznog menadžmenta ; da mali broj aktivnosti kriznog menadžmenta (odnosno krizno planiranje, krizni trening i detekcija kriza) imaju značajan utjecaj na unaprjeđenje organizacijske krizne pripremljenosti. Rezultati istraživanja impliciraju kako je potrebno kontinuirano unaprjeđivati kriznu pripremu i prevenciju kako bi se unaprijedilo mogućnosti poduzeća za odgovor na krizu, što pozitivno utječe na uspješnost poslovanja poduzeća. Pritom vrijedne spoznaje mogu biti korisne akademskoj i poslovnoj zajednici, kao i potaknuti na daljnja istraživanja.

krizni menadžment ; organizacijska krizna pripremljenost ; aktivnosti kriznog menadžmenta ; organizacijska ambidekstrija ; uspješnost poslovanja poduzeća ; PLS-SEM ; strukturni model

nije evidentirano