hrvatski

Svijet kao klepsidra: ontološki status fantastičnoga u "Kući za umorne" Dževada Karahasana

Kuća za umorne Dževada Karahasana zbirka je priča do sada objavljena u tri izdanja. Rad se bavi posljednjim izdanjem zbirke (Zadužbina Petar Kočić, Banja Luka – Beograd, 2014.), s obzirom da je upravo to izdanje doživjelo autorske promjene te kao takvo predstavlja najcjelovitiju verziju djela. Iako je riječ o pričama koje svoje utemeljenje nalaze u realnom, nefantastičnom svijetu, elementi fantastičnoga dosljedno se javljaju u svakoj od pet priča, s vrlo specifičnim funkcijama. Rad ispituje upravo takve elemente, enklave fantastičnog, razlučujući njihove pojavne oblike (prikaze, neobjašnjive događaje, odsustvo kauzalnih veza itd.), s posebnim osvrtom na funkcije istih. U svim pričama fantastično je vezano uz glavne protagoniste i njihov odnos prema stvarnosti, osobito prema društvenoj zbilji koju – konvencionalnu, normiranu i kolektivnu – pojedinac osjeća stranom, nerazumljivom pa i potpuno besmislenom. Osjećajući se izmještenima iz zbilje kakva im je bliska i znana, likovi Kuće za umorne utječu se fantastičnom kao medijatoru prema nekoj drugačijoj stvarnosti kao drugom licu trajno raspolučenog svijeta. Takav svijet moguće je predočiti principom klepsidre – sata sastavljenog od dviju povezanih posuda čiji se sadržaji, ograničeni kategorijom vremena, u konačnici međusobno isključuju. Na narativnoj razini priča princip najočitije funkcionira u fabularnim raspletima koji okončanje nalaze upravo u drugovrsnoj, zrcalnoj zbilji, u karnevalesknoj viziji svijeta u kojoj su norma i karneval zamijenili svoja mjesta.

društvena zbilja, Dževad Karahasan, fantastično, "Kuća za umorne", ontološki status fantastičnog

nije evidentirano