hrvatski

U potrazi za standardnim izgovorom

Krenemo li od pretpostavke da su standardne jezične ostvaraje najpozvaniji prosuđivati kompetentni govornici hrvatskoga jezika, cilj je istraživanja propitati imaju li oni usklađenu predodžbu standardnoga izgovora. Istraživanje se provodi u domeni javnoga diskursa, i to u emisiji Govorimo hrvatski na Hrvatskome radiju, u kojoj govore jezikoslovci. Unutar tradicionalne metodologije ortoepskih istraživanja jezikoslovci se smatraju relevantnom skupinom govornika budući da se ubrajaju u tzv. profesionalne govornike. Metodološka je novina u ovome radu što se osluškivanje i procjena javnoga govora jezikoslovaca provodi dvosmjerno, s aspekta: 1) kompetentnih slušalaca (naime, „kompetentni govornik prepoznaje se u uhu kompetentnoga slušaoca“, Martinović i Matešić 2017) te 2) samih kompetentnih govornika čiji se govor procjenjuje. Istraživanje počiva na pretpostavci da će govornik u konkretnoj situaciji javnoga govora u spomenutoj emisiji svjesno težiti neutralnome govoru, i to krećući se u rasponu ortoepskih odabira za koje je uvjeren da su istodobno dovoljno prihvatljivi i stručnjacima i laicima (budući da slušateljsku publiku potencijalno čine i jedni i drugi, iako je emisija zbog svojega sadržaja primarno usmjerena potonjima). Uporišta za 1) procjenu i 2) samoprocjenu ortoepskih ostvaraja definiramo na segmentnoj razini (posebice u boji samoglasnika i suglasnika) te na suprasegmentnoj razini prozodije riječi (u šest točaka kojima se ostvaruje primicanje normi i odmicanje od nje: tonski ili dinamički ostvaraj naglaska, mjesto naglaska, prokliza, silazni ton izvan početnoga sloga, (ne)izgovor zanaglasnih dužina i hiperkorekcije). Šest akcentologa (2 fonetičara i 4 kroatista) preslušat će i procijeniti na ljestvici standardnosti, neutralnosti i općeobvezatnosti govor 30 jezikoslovaca. Ondje gdje se većina akcentologa usuglasi da je odslušani govor standardan i neutralan, potražit će se zajedničke značajke tih govora. Cilj je dati smjernice za opisivanje standardnoga i neutralnoga govora, jer su danas uzus i kodeks dosegnuli jaz koji je potrebno premostiti „osvježenim“ i nedvosmislenim opisom standardnoga izgovora (posebice njegove naglasne norme).

jezikoslovci, kompetentni govornici, govorna norma, procjena i samoprocjena

nije evidentirano