hrvatski

Regnum et sacerdotium: uloga vjere i politike vladara iz dinastije Arpadovića u postanku gradova Zagreba (1094) i Čazme (1232)

Formiranje crkveno-upravnih i administrativnih urbanih središta u srednjem je vijeku uvijek ovisilo o sprezi duhovne i temporalne vlasti, najčešće one carske ili kraljevske. U nastojanju da proširi svoje Ugarsko kraljevstvo prema jugu i osvoji područje Hrvatske kralj Ladislav I Sveti (1077-1095) je oko 1094. godine utemeljio zagrebačku biskupiju kao nasljednicu ugasle kasnoantičke biskupije u Sisku. Razlog zbog kojeg je kralj Ladislav osnovao biskupiju u naselju koje se nalazilo u zapadnom dijelu Slavonije, izvan glavnih strateških pravaca prema Jadranu, izvori s početka 12 st. navode: "… da one koje je bludnja idolopoklonstva otuđila od štovanja Boga, biskupova briga privede na put istine..." no to se počesto smatra tek izlikom. U prvoj polovici 13. stoljeća, kralj Andrija II (1205- 1235) u suradnji s agilnim zagrebačkim biskupom Stjepanom II (1225-1247), ranijim njegovim kancelarom, te uz pomoć svog mlađeg sina, hercega Kolomana (1226-1241) dijelom reorganizira crkvenu i administrativnu upravu Hrvatskog kraljevstva te utemeljuje Novu Čazmu (Chasma Novus). U to omanje naselje, koje se nalazilo u središtu velikog biskupskog posjeda Dubrava te na glavnom kopnenom putu iz Ugarske prema Jadranu (via Kolomani regis ), ponovo s ciljem osvajanja susjednog teritorija Bosne i suzbijanja krivovjerja (bosanski kristjani) kralj Andrija II i biskup Stjepan II prvo oko 1230. godine dovode dominikance, za koje ubrzo počinju graditi crkvu Sv. Marije Magdalene, a potom u njemu 1232. godine utemeljuju zborni kaptol s crkvom sv. Duha koji od tada postaje pomoćno središte zagrebačke biskupije. U Novoj Čazmi sagrađen je kaštel u kojem su i biskup i herceg imali su svoje palače, a značaj tog naselja, čiji je razvitak prekinula provala Mongola 1241. godine i potvrđuje i činjenica kako su i biskup Stjepan i herceg Koloman u njemu sahranjeni. U izlaganju će se posebni naglasak staviti na pitanje prevlasti političko-teritorijalnih pretenzija Arpadovića nad onim vjerskim, kako ih, već uobičajeno, prilikom osnivanja ovih gradova i crkvenih središta vidi dosadašnja historiografija.

Arpadovići, Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo, Ladislav I Sveti Ladislav I Sveti (1077-1095), biskup Stjepan II (1225-1247), herceg Koloman (1226-1241), Nova Čazma (Chasma Novus)

nije evidentirano