hrvatski

Kasnoantičko visoko obrazovanje i njegova propedeutika

Usprkos sve većoj dominaciji kršćanskoga viđenja obrazovanja u kasnoj antici, time ne iščezava ni ono što su namrle grčka i rimska starodrevnost. Ono nastavlja neku vrstu suživota s novom obrazovnom paradigmom. Štoviše, i dalje se profilira i etablira, što je osobito vidljivo iz strukture visokoga obrazovanja kao i onoga što mu je prethodilo na nižoj razini stjecanja obrazovnih znanja i vještina. Pritom vrlo važnu ulogu imaju carski zahvati u obrazovanje osnivanjem visokoškolskih katedri različitih filozofskih struja kao i retorike na grčkom govornom i utjecajnom području te pravnih sadržaja koji su više svojstveni rimskoj antičkoj tradiciji. Svemu tome prethodi stjecanje propedeutičkih spoznaja uobličenih kroz “ephebeiju”, tj. obrazovanje efeba, odnosno “enkyklios paideia” (“ἐγκύκλιος παιδεία”) ili “enkuklios paideusis” (“ἐγκύκλιος παίδευσις”) kao svojevrsni obrazovni kurikul svojstven tom uzrastu učenika. Sve se to odrazilo na visoko obrazovanje, koje je imalo vrlo sličnu okosnicu, ali i djelomična odstupanja koja je moguće iščitati iz pojedinačnih slika visokoga obrazovanja koje su nam dostupne preko ovdje egzemplarno navedenih autora kao što su Libanije, Eunapije, Proherez, Hipatija, Boecije pojedini sofisti, odnosno sam Platon. Ključne riječi: propedeutika, kasnoantičko obrazovanje

propedeutika, kasnoantičko obrazovanje

nije evidentirano