hrvatski

Teorijsko izvođenje digitalne umjetnosti: Umjetnost koja koristi sučelje računala kao medij i alat

Diplomski rad pod nazivom Teorijsko izvođenje digitalne umjetnosti ; Umjetnost koja koristi sučelje računala kao medij i alat bavi se temom digitalne umjetnosti i njezinih teorijskih implikacija. Prije svega, rad predstavlja sistematičan i smislen prikaz praksi digitalne umjetnosti ; od ranih kompjuterskih grafika i računalne kulture takozvanog pred-digitalnog doba, internetske umjetnosti s naglaskom na prakse rane internetske umjetosti, odnosno net.art umjetničkog pokreta koji se počinje razvijati 1990.-ih godina, te suvremenih ostvarenja digitalne umjetnosti u kontekstu žanra glitch umjetnosti. Sve ove umjetničke prakse koriste računalno sučelje (posebice zaslon kompjutora) kao svoj medij i alat, a koji postaje fokus pažnje za kreativno i dekonstrukcijsko izražavanje. Kroz ovaj pregled provlače se i misaone ideje koje stoje u pozadini digitalnog izražavanja i komputacijskih procesa, od teorije informacija i informacijske estetike do suvremenijih teorijskih okvira shvaćanja digitalne umjetnosti poput onoga uglednoga teoretičara medija Leva Manovicha (1960.), a koji pruža najplauzibilniji teorijski okvir i metodologiju za proučavanje digitalne umjetnosti.

digitalna umjetnost, komputacijki procesi, scientifikacija umjetnosti, kompjutorske grafike, teorija informacija, informacijska estetika, Max Bense, internetska umjetnost, net.art, Lev Manovich, glitch umjetnost

nije evidentirano