hrvatski

Slika sretnog djetinjstva u dječjoj književnosti u socijalističkoj Jugoslaviji

Krajem četrdesetih godina u Jugoslaviji dolazi do pojave nove društvene predodžbe o djetinjstvu. Nakon Drugog svjetskog rata i neposredne obnove kada se od djece očekivalo da sudjeluju rame uz rame s odraslima, došlo je do promjene paradigme i načina shvaćanja djetinjstva. Isprva putem preuzimanja praksi SSSR-a, a onda nakon Rezolucije Informbiroa i kroz vlastite mitove, revolucionarna Partija nametala je i proizvodila mit o najsretnijem mogućem socijalističkom djetinjstvu. Rad se bavi istraživanjem oblika koje je poprimila predodžba sretnog socijalističkog djetinjstva u dječjoj periodici, manifestacijama i svečanostima prilikom primanja u pionire, u dječjoj književnosti, u udžbenicima, biografijama političkih vođa i sl. Mit o sretnom socijalističkom djetinjstvu ima tri glavna izvora: ili nastaje prema ugledanju na SSSR, ili preko uspoređivanja s „crnim djetinjstvom“ prije socijalizma ili pak putem usporedbe s nesretnim djetinjstvima u kolonijalnim ili pak eksploatatorskim kapitalističkim zemljama. Sjećanje na društvenu sveprisutnost tog mita s vremenom je izblijedilo, ali je tek nakon pada komunističkog sustava, kada se trebalo sustavno istražiti ideološke mehanizme kojima se komunizam održavao na vlasti, ta tema posve zaboravljena.

sretno djetinjstvo, sretno socijalističko djetinjstvo, Titovo djetinjstvo, pioniri, Jugoslavija

nije evidentirano