hrvatski

Etiologija izreke "Šaptom Bosna poginu"

Tragom izreke „Šaptom Bosna poginu“ koju je izrekao Marin Držić u komediji Dundo Maroje autor je temeljem relevantne literature i žive tradicije objasnio etiologiju nastanka te poslovice. Srednjovjekovno je Bosansko kraljevstvo bilo moćno i iznimno bogato rudom olova i srebra, te skupocjenim tkaninama. Stoga je je stalno bilo izloženo ugarskim i turskim pretenzijama. Za vrijeme kraljevanja, pohotnoga i bezobzirnoga, Stipana Ostoje došlo je do velikih sukoba na Bosanskom dvoru, te je Ostoja 1404. godine smijenjen, ali se uspio vratiti na prijestolje 1408. godine. Na dvoru hercega Stipana Kosače bile su velike razmjerice unutar obitelji. Sve to pomoglo je turskoj vojsci da oko 22. svibnja 1463. godine s moćnom vojskom prodre u Bosnu. Podmitili su i prevarili Radaka, zapovjednika kraljevskoga grada Bobovca, koji im je taj grad predao. Turci su mu, rekavši „Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas“ odsjekli glavu i strmoglavili niz liticu koja se i danas zove Radakova stijena. U Bilaju pod Ključem, Turci su kralju Stipanu Tomaševiću dali lažna svjedočanstva da će nastaviti vladati kako je i vladao, ako s njima obiđe bosanske gradove i naredi plemićima da se bez borbe predaju. Tako je za tjedan dana, koncem svibnja 1463. godine, palo moćno Bosansko kraljevstvo, a Turci su pogazili pismeno dana obećanja kralju, te su ga Carevom Polju kod Jajca svakojako mučili i ubili. Posljednja bosanska kraljica Katarina pobjegla je u Dubrovnik, te u Rim i ondje pred smrt oporučno svoje kraljevstvo ostavila Papi u nasljeđe.

nesloga, izdaja, turske prijevare, pad Bosanskoga kraljevstva, Dubrovnik.

Rad je objavljen u časopisu: Marko Dragić, Etiologija izreke „Šaptom Bosna poginu“, Školski vjesnik, časopis za pedagoška i školska pitanja, V. 60, br. 3., Split, 2011., str. 361-382