Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Na korist i zabavu Slavonaca: rasprave i prilozi slavonskoj književnoj kulturi 18. i početka 19. stoljeća (CROSBI ID 16695)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena) | domaća recenzija

Tatarin, Milovan Na korist i zabavu Slavonaca: rasprave i prilozi slavonskoj književnoj kulturi 18. i početka 19. stoljeća. Zagreb: Matica hrvatska, 2018

Podaci o odgovornosti

Tatarin, Milovan

Šeput, Luka ; Vukušić, Luka

hrvatski

Na korist i zabavu Slavonaca: rasprave i prilozi slavonskoj književnoj kulturi 18. i početka 19. stoljeća

1. »Slavonski književni kanon 18. stoljeća: kako su Relković, Došen i Kanižlić postali popularni« – Formiranje slavonskoga književnoga kanona započelo je 1762. godine. Tada je Josip Pavišević u stihovanoj ratnoj kronici »Kratkopis poglavitiji događaja« – objavljenoj pod pseudonimom don Ivana Zaničića – spomenuo »Satira iliti divjeg čovika«. Otada, slavonski pisci na različite načine afirmiraju Matiju Antuna Relkovića, Vida Došena i Antuna Kanižlića. U radu se opisuju načini na koji su kroz 18. stoljeće, u djelima različite generičke pripadnosti, navedeni pisci hvaljeni, bilo zbog estetskih vrijednosti bilo zbog kulturoloških razloga. ǀǀ 2. »Trpezarijske svečanosti u slavonskoj književnosti 18. stoljeća« – Kakav je bio odnos Slavonaca prema jelu, uopće različitim obredima i običajima tijekom kojih se prostirao stol i posluživala hrana, kako su se tada ponašali, možda se može ponešto reći na temelju sastavaka različitoga žanrovskog podrijetla, pisanih s različitim intencijama i različitog stupnja literarnosti. ǀǀ 3. »Retorika tuge: iskazi i geste žalovanja u slavonskoj epici 18. stoljeća« – U drugoj polovici 18. stoljeća nastalo je u Slavoniji nekoliko epskih djela u stihu u kojima se pripovijeda o junacima koji trpe bol zbog različitih vrsta gubitaka. U radu se pozornost usmjerava na tipove ženske i muške tuge (roditeljska, bračna) te se pokušava vidjeti jesu li izrazi i geste koji prate proces žalovanja drukčiji kad je, primjerice, riječ o gubitku doma i gubitku supružnika, je li opis boli podložan kakvom rodnom stereotipu ili se ista retorička sredstava rabe za prezentaciju boli uopće, neovisno o podrijetlu i statusu lika. ǀǀ 4. »Ivan Velikanović i ʼkriposti krstjanskeʼ« – Premda je kazališni život u 18. stoljeću zacijelo bio dinamičniji nego što to možemo rekonstruirati iz sačuvanih izvora, tiskanih drama nema mnogo, a Ivan Velikanović u tome je smislu najproduktivniji pisac toga doba. U radu se analizira potencijalna scenska slika drama o svetoj Margariti i Tereziji, a zatim se pozornost usmjerava na preradbu »Muke Gospodina našega Isukrsta« Petra Kneževića, koju Josip Jakošić nije naveo među Velikanovićevim djelima, premda je objavljena dva puta – najprije u knjizi »Razmišljanja bogoljubna svetoga Bonaventure«, a zatim zasebno 1776. godine. Konačno, opisuje se knjiga »Kratak način za ispovid dobro pripraviti se«, objavljena anonimno 1779, zanimljiva, među ostalim, zbog referenci na svakodnevni život i međuljudske odnose. ǀǀ 5. »Josip Stojanović, protivnik ʼapostola himbenoga svitaʼ« – Iako je Josip Stojanović u svoje doba bio poznat kao vrstan govornik, povijest književnosti ponajprije ga pamti po nabožnim spjevovima »Tužba duše i tila osuđena« (Budim, 1794) i »Uspomena općenskoga suda« (Budim, 1795) u kojima se obradom tradicionalnih tema pokušao suprotstaviti prosvjetiteljskim idejama. ǀǀ 6. »Jedna slavonska svjetovna drama tiskana u 18. stoljeću« – Dosad se nije znalo da je u Slavoniji 18. stoljeća tiskana drama potpuno svjetovne tematike. Nema osobitog naslova, nego se zove »Prikazanje iliti komedija«, a prvi je njezin čin objavljen u »Svetodaniku iliti kalendaru iliričkom za općeno godište 1781.«, koji je uredio Marijan Lanosović. Riječ je o prosvjetiteljsko-sentimentalnoj »komediji« s temom iz građanskoga života, a tek će trebati utvrditi je li riječ o izvornom djelu ili – što je mnogo vjerojatnije – prijevodu. ǀǀ 7. »Slavonska verzija spjeva o Filomeni iz 1786. godine« – U »Novom i starom svetodaniku iliti kalendaru iliričkom« za 1786. godinu kao jedini književni prilog tiskan je spjev »Izkazanje od Filomene, kćeri kralja Pandijana«. Riječ je o priči o Filomeli, Progni i Tereju što ju je Ovidije ispripovijedao u šestom pjevanju »Metamorfoza«. Priređivaču je kao predložak poslužila »Historija od Filomene, hćere kralja Pandijana« fra Ivana od Zadra: čakavski je tekst prenio u štokavsku ikavicu, mnoge je dijelove izostavio, neke je sažeo, neke izmijenio, a kadšto je dodavao nove stihove. ǀǀ 8. »Propovijed Aleksandra Tomikovića u čast Leopolda II.« – »Govorenje na slavu Leopolda II.« prvo je tiskano djelo osječkog franjevca Aleksandra Tomikovića. Nastala povodom krunjenja Leopolda II. za ugarsko-hrvatskoga kralja, propovijed je izgovorena 16. siječnja 1791, a da je iste godine tiskana, zabilježio je Josip Jakošić u spisu »Scriptores Interamniae«. Do 2005. smatralo se da je »Govorenje« izgubljeno, no jedan se primjerak sačuvao u knjižnici franjevačkog samostana u Vukovaru. U radu se analizira tematski, kompozicijski i stilski aspekt djela, a priređeno je i njegovo kritičko izdanje. ǀǀ 9. »ʼŽivot Antuna Mandićaʼ Adama Filipovića, biografija u stihovima« – U radu je riječ o stihovanom životopisu đakovačkog biskupa Antuna Mandića koji je napisao i u Pečuhu 1823. objavio Adam Filipović. »Život Antuna Mandića« djelo je po sadržaju heterogeno i osim podataka o biskupovu životu sadrži moralne pouke, zapise o recepciji književnih tekstova, ponekad podatke o samom autoru. Pristupom i obradom teme Filipović je proširio granice jednog žanra, a spjev je važan zbog stajališta o znanju kao preduvjetu čovjekova napretka. Želja da se u predstavljanju Mandićeva života bude istinit, objektivan i kritičan te pokušaj ocrtavanja društvenoga konteksta, čine Filipovićev biografski spjev zanimljivim kako u književnopovijesnom tako i u kulturološkom smislu. ǀǀ 10. »Je li se što sačuvalo od kalendara Emerika Pavića?« – U radu je riječ o ulomcima iz kalendara za 1761. i 1767. godinu koje je uređivao Emerik Pavić, a koji su se sačuvali u »Novouređenom ilirskom kalendaru iliti Svetodaniku za prosto godište 1842.« tiskanom u Budimu. ǀǀ 11. »Jedan zaboravljeni slavonski kalendar iz 18. stoljeća« – Vjerovalo se da se nijedan primjerak kalendarâ koje je uređivao i u Budimu tiskao Emerik Pavića nije sačuvao. U radu se međutim nastoji dokazati da su kalendari za 1766. i 1769. godinu njegovi. Njihov je književni dio osobito zanimljiv: prozni i stihovani sastavci iz »Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga« Andrije Kačića Miošića i stihovane basne, pretežno Ezopove te jedna Fedrova. Da je Pavić prepjevavao basne nigdje nije zabilježeno, no čini se da je riječ o prvom slavonskom prepjevu ezopovskih priča u stihu koji je u tiskanom obliku bio dostupan najširem sloju čitatelja. ǀǀ 12. »ʼNovi i stari svetodanik iliti kalendar iliričkiʼ Aleksandra Tomikovića« – Podatak da je Aleksandar Tomiković uređivao kalendar zabilježio je Josip Jakošić, no tim se zapažanjem nikad osobito nije bavilo. Zahvaljujući ulomcima koje je iz Tomikovićeva kalendara objavio Ignjat Alojzije Brlić u »Novouređenom ilirskom kalendaru iliti svetodaniku« za 1847. i 1848. godinu može se Jakošićeva tvrdnja provjeriti. Primjerci »Novoga i starog svetodanika iliti kalendara iliričkog« za 1798, 1805, 1807, 1810. godinu, koji su izišli u Osijeku u tiskari Ivana Martina Divalta, pripadaju – kako vjerujem – seriji Tomikovićevih kalendara. ǀǀ 13. »ʼPriobrazna pismaʼ o Piramu i Tizbi u kalendaru Antuna Nagya, ʼslavonskoga Ovidijeʼ« – Vjerujući da čini nešto važno za slavenski svijet, Antun Nagy bavio se prepjevom Ovidijevih »Metamorfoza« i »Tristija« gotovo četrdesetak godina, no iz »Priobraznih pisama« i »Žalostnicâ« uspio je objaviti tek epilij o Piramu i Tizbi i jednu elegiju u »Novom i starom kalendaru iliričkom« za 1813. i 1814. godinu. Premda je dvadesetšestogodišnjem Ljudevitu Gaju nudio izbor iz elegija ne bi li ih objavio u Danici, ovaj to nije učinio. U godini u kojoj je umro poslao je »Žalostnice« Ignjatu Alojziju Brliću u Brod da ih uredi, vjerujući da će ih nakon toga objaviti u knjizi, što međutim nije dočekao. Od Nagyeva prepjeva sačuvao se, na žalost, tek neznatan dio budući da je u ožujku 1838. – kako je zabilježio Brlić – »sav Ovidio« stradao u peštanskom velikom potopu. ǀǀ 14. »Uloga pučkih kalendara u stvaranju hrvatske čitateljske publike (Kalendar Ignjata Alojzija Brlića)« – O vlastitom je trošku Ignjat Alojzije Brlić od 1836. do 1855. godine u Budimu izdavao »Novouređeni ilirski kalendar iliti svetodanik«. U radu je pozornost usmjerena na sastavke uz koje je navedeno ime autora. Oni, doduše, ne predstavljaju ni najvažnija ostvarenja u čijem opusu niti se odlikuju stanovitim »estetskim viškom«, a nisu na koji način obilježili doba u kojemu su nastali, no njihova prisutnost na stranicama kalendara svjedoči o Brlićevu poznavanju nacionalne književne baštine, i to u doba kad ona nije bila ni istražena ni dostupna onako kako je danas. Zahvaljujući Brliću neki dubrovačko-dalmatinski pjesnici doživjeli su slavonsku »praizvedbu« upravo u njegovim kalendarima, a održavao je i zanimanje za Andriju Kačića Miošića, kao i za Ezopove basne. Tekstove je jezično prilagođavao, pa je kalendarski sastavak nerijetko iskrivljena verzija preuzetog predloška. Unatoč svemu, Brlić je pokazivao bogatstvo »domaćega knjiženstva« drukčije nego nego što se to činilo u Gajevoj »Danici«.

slavonska književnost 18. stoljeća, slavonski književni kanon, slavonska epika, slavonska svjetovna drama, pučki kalendari, spjev o Filomeni, spjev o Piramu i Tizbi, Ignjat Alojzije Brlić, Adam Filipović Hendentalski, Antun Nagy, Emerik Pavić, Josip Stojanović, Aleksandar Tomiković, Ivan Velikanović

nije evidentirano

engleski

For the Benefit and Entertainment of Slavonians: Discussions and Contributions to the 18th and 19th Literary Culture in Slavonia

nije evidentirano

18th century literature in Slavonia, Slavonian literary canon, Slavonian epic literature, Slavonian secular drama, folk calendars, the epic poem of Philomena, the epic poem of Pyramus and Thisbe, Ignjat Alojzije Brlić, Adam Filipović Hendentalski, Antun Nagy, Emerik Pavić, Josip Stojanović, Aleksandar Tomiković, Ivan Velikanović

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Matica hrvatska

2018.

978-953-341-105-7

814

Biblioteka Tragovi;

objavljeno

Povezanost rada

Povezane osobe





nije evidentirano