hrvatski

Traumatski simptomi, percepcija socijalne podrške, emocionalna kompetentnost i samopoštovanje kao prediktori obrazaca ponašanja u socijalnim sukobima budućih odgajatelja

Za kvalitetan rad odgajatelja s djecom rane i predškolske dobi, uz specifična znanja, iznimno je važno usmjeriti se i na druge karakteristike za koje u okviru implicitnih kognicija, možemo očekivati da će imati neposredni doprinos u konstruktivnim ponašanjima s djecom. Stoga je osnovni cilj istraživanja bio analizirati odnos između triju obrazaca u socijalnim sukobima (suradnje, izbjegavanja i pobjeđivanja), traumatskih simptoma, socijalne podrške, emocionalne kompetentnosti i samopoštovanja budućih odgajatelja, te mogućnost predviđanja obrazaca u socijalnim sukobima temeljem navedenih varijabli. 107 studenata ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskog fakulteta u Rijeci (M = 23 godine, 98 % žene) ispunjavalo je upitnik u kojem su integrirane: Skala stavova prema obrascima ponašanja u socijalnim sukobima (Vlah, 2013), Skala traumatskih simptoma – 40 (Briere i Runtz, 1989, prema Šimić i sur., 2012), Skala procjene socijalne podrške (Vaux i sur. 1986, prema Kurtović, 2013.), Upitnik emocionalnih vještina i kompetentnosti UEK-15 (Takšić, 1998) i Rosenbergova skala samopoštovanja (1965). Podatci su obrađeni deskriptivnom analizom te korelacijskim i regresijskim analizama. Rezultati deskriptivnih analiza pokazali su da studenti najviše koriste obrazac suradnje u socijalnim sukobima. Studenti su pokazali najviše somatskih simptoma, te doživljaja anksioznosti i depresivnosti, a najveću socijalnu podršku pruža obitelji. Emocionalno su najkompetentniji na području izražavanja i razumijevanja emocija, te su veću razinu procjene samopoštovanja pokazali u odnosu na druge, nego u odnosu na samoga sebe. Korelacijske analize pokazale su značajne povezanosti sva tri obrasca u socijalnim sukobima s ostalim istraživačkim varijablama. Regresijske su analize pokazale da će stariji studenti i oni koji su kompetentniji u izražavaju i razumijevanju emocija, značajno više biti usmjereni prema korištenju obrasca suradnje. Zanimljivo je da se samopoštovanje u odnosu na samoga sebe pokazalo negativnim prediktorom, te što je ono manje, to će studenti više koristiti obrazac za suradnjom. Obrazac izbjegavanja se najefikasnije predviđa temeljem prisutnih somatskih simptoma kod studenata, a obrazac pobjeđivanja višom razinom prisutnih traumatskih simptoma kod studenata. Iako je uzorak prigodan, utvrđeni rezultati potvrđuju pretpostavke i impliciraju na važnost osobnog rasta i razvoja studenata tijekom studiranja u smislu jačanja njihova samopoštovanja, emocionalne kompetentnosti i socijalne podrške, te ublažavanja traumatskih simptoma, čime se posredno utječe na jačanje primjene suradnje u socijalnim sukobima.

Studenti ; Traumatski simptomi ; Samopoštovanje ; Socijalna podrška ; Emocionalna kompetentnost ; Obrasci rješavanja socijalnih sukoba

nije evidentirano