hrvatski

Iskorištenost situacijskog poticaja za stvaralačko izražavanje predškolskog djeteta: Eksploratorna studija slučaja

Dječje stvaralaštvo predstavlja jednu od osnovnih karakteristika razvoja djeteta, njegovog načina komuniciranja i izražavanja potreba, te je odraz psihičkog zdravlja. No, u kojoj mjeri i na koji način će ono biti izraženo značajno ovisi o vrstama i razinama poticaja u njegovoj najbližoj okolini. U kontekstu institucijskog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uloga odgajatelja u prepoznavanju potencijala i poticanju dječje igre i stvaralaštva je ključna za njihov razvoj. Stoga je ovaj rad usmjeren na prikaz eksploratorne studije slučaja iskorištenom situacijskog poticaja u odgojno-obrazovnom radu. Govorno se stvaralaštvo odnosi na originalno korištenje glasova i slogova, stvaranje novih riječi, izmišljanje stihova i pričanje, skraćivanje, proširivanje, odnosno mijenjanje pjesama i priča. U ovom su radu prikazana obilježja odgojno-obrazovnog konteksta, te ozračje tijekom rada s djecom. Situacijski poticaj je rezultirao značajnim aktivnim uključivanjem dvojice dječaka koji su producirali, ukupno 122 rime. Rime su uključivale riječi koje su spajane u parovima, tj., od dvije do pet riječi. Analizom produciranih rima, utvrđene su riječi koje imaju prepoznatljivo značenje, te riječi koje nemaju, odnosno izmišljene riječi. Naposljetku, iz prikazanog slučaja moguće je uočiti vrijednost i važnost iskorištenosti situacijskih poticaja u cilju osiguranja uvjeta za cjeloviti razvoj djece.

Dječje stvaralaštvo ; Organizacijsko-materijalni kontekst odgojno-obrazovne skupine ; Situacijski poticaj

nije evidentirano