hrvatski

Sintaktostilistički pristup Marulićevoj Juditi

U radu se Juditi Marka Marulića pristupa sa sintaktičkoga i sa stilističkoga stajališta. U uvodnome se dijelu raspravlja o metodološkim načelima u sintaktostilističkoj raščlambi djela udaljenoga od našega vremena punih petsto godina. Naglašavaju se razlike u pristupu i opisu sintaktičkih, a posebno stilističkih značajki teksta. Stilistička (ne)obilježenost u Juditi ne može se i nikako ne smije određivati s današnjih stajališta. Središte analize ovoga poetskoga diskursa usmjereno je atributu kao sintaktičkoj funkciji kojom se suzuje značenje imenici. Izdvajaju se jezična sredstva (posebno atributi) kojima se ostvaruju odnosi između starozavjetne legende i renesansnoga teksta. Naglasak je na liku Judite - starozavjetne junakinje ali i renesansne gospođe. Analizira se dio Libra četvartoga s opisom Juditina presvlačenja iz udovičkih u svečane haljine, kao simboličnoga čina promjene. Marulićevu se tekstu pristupa intertekstualno i uspoređuje se s Kašićevim, Katančićevim, Škarićevim i suvremenim prijevodima biblijskoga teksta. U usporedbi je naglasak na atribuciji. Premda teorijska literatura vidi atribut kao sintaktički zalihosnu kategoriju, upravo analizirani primjeri pokazuju komunikacijsku svrhovitost atributa - svrhovitost koju atribut postiže i svojom prisutnošću i svojom odsutnošću. Tako su u Marulićevu tekstu rezultirali jednim, a u biblijskome predlošku drugim tipom vizualizacije, odnosno to je Marulićeva renesansna ljepotica u odnosu na biblijski koncept eterične kreposne ženske ljepote.

hrvatski jezik; sintaksa; sintaktostilistika; sintaktostilem; tekstostilem; Biblija; atribut; intetekstualnost; metodologija istraživanja

nije evidentirano