hrvatski

Važnost i uloga razvoja samopoštovanja i samopoimanja u formiranju identiteta kod djece

Samopoštovanje se često ističe kao ključ uspjeha u životu te određuje subjektivne procjene zadovoljstva životom. Visoko samopoštovanje je osnova pozitivnog mišljenja o sebi i pomaže u očuvanju visokog mišljenja o sebi čak i kada je ono na bilo koji način ugroženo. Često se navodi kao pokazatelj mentalnog zdravlja, dobre prilagodbe i slično. Osim intenziteta, istraživanja nerijetko uključuju i varijablu stabilnosti samopoštovanja. Među brojnim faktorima koji određuju samopoštovanje, posebno su značajne procjene socijalne vrijednosti i kompetentnosti te pozitivni odnosi s roditeljima. Roditeljska toplina, podrška i ljubav pozitivno djeluju na emocionalnu i socijalnu stabilnost djece, dok hladni i autoritarni roditelji imaju djecu niskog samopoštovanja, s izraženim problemima u odnosima. Ispitivanja razvoja samopoštovanja kod djece pokazuju kako se oko 4. godine javljaju prve prosudbe o kompetencijama i socijalnom statusu. Samopoimanje je značajna odrednica ponašanja svakog pojedinca. Realna slika o sebi uključuje odgovore na pitanja tko sam ja i što sam sve u stanju napraviti. Rogers nudi i pojam idealnog selfa, odnosno ono kakvi bi željeli biti. Samopoimanje je, stoga, svojevrsna kognitivna shema pomoću koje organiziramo i tumačimo informacije o sebi. Razvoj samopoimanja započinje od najranije dobi, budući da novorođenčad posjeduje sposobnost primanja i reagiranja na senzorne podražaje, a kasnije se razvijaju i sposobnosti senzo-motoričke integracije, prepoznavanja i razlikovanja lica te brojne druge sposobnosti. Svijest o samostalnom ''ja'' javlja se, po svoj prilici, negdje krajem druge godine života, kada dijete počinje razlikovati sebe od drugih objekata. Taj prvi pojam o sebi uključuje svijest o vlastitom tijelu, imenu, ali i stalnosti okolnih objekata u odnosu na nas. Negdje oko 3-4 godine samopoimanje se nadopunjuje informacijama o materijalnim svojstvima (npr. boja očiju) i materijalnim dobrima (npr. ja imam lutku), i tada se zapravo javlja prvo razlikovanje tjelesnog i privatnog selfa. U isto vrijeme se intenzivno razvija i mogućnost verbalnog izražavanja. Stvaranje identiteta prati navedene procese usvajanja slike o sebi, ali i razvoja govora. Usvajanjem rječnika, dijete dolazi u mogućnost da izrazi vlastite stavove, emocije i potrebe. Koristi ga i prilikom stvaranja slike o sebi, na način da se definira u određenim terminima. Pri tome je, kao i uvijek, važna pozitivna stimulacija iz okoline, neizostavna podrška roditelja kao i odnosi s vršnjacima.

Samopoštovanje, samopoimanje, razvoj identiteta

nije evidentirano