hrvatski

Supramolekulske arhitekture halogenidnih koordinacijskih spojeva bakra(II) s aminskim i laktamskim derivatima pirazina i pirimidina i magnetska svojstva

Kako bismo bili u mogućnosti dizajnirati kristalne materijale željenih fizikalnih i kemijskih svojstava potrebna su saznanja o prethodno dobro istraženim topologijama. Vodikove veze jedne su od najbolje istraženih međumolekulskih interakcija zbog velikog značaja u kristalnom pakiranju te su se kao takve pokazale kao vrlo dragocjen i neizbježan alat za dizajn i pripravu novih molekulskih kristala. Međutim, brojne supramolekulske sintetske strategije su razvijene samo za organske sustave, dok metalo-organski sustavi niti približno nisu toliko istraženi [1]. Danas, razvoj tehnologija nameće potrebu za sličnim strategijama za metalo-organske sustave jer omogućavaju direktan pristup svojstvima koja općenito nisu dostupna u organskoj sredini, kao što su to npr. magnetska svojstva. Nadalje, kako bismo bili u mogućnosti dizajnirati materijale željenih magnetskih svojstava potrebno je razumjeti magneto-strukturna svojstva ; kako i na koji način kristalno pakiranje, geometrija molekule, vezne udaljenosti, kutevi veza i međumolekulske interakcije utječu na magnetska svojstva kao što je i potrebno razumjeti mikroskopske interakcije koje utječu na fizikalna svojstva materijala [2]. Sa gledišta molekulskog magnetizma mikroskopske interakcije se ostvaruju između magnetnih iona u kristalnoj rešetci, a upravo dominantnost tih interakcija određuje vrstu magnetskog uređenja. Vodeći se time pokušali smo istražiti potencijalni prijenos sintetskih strategija iz organskog u metalo-organski sustav, magnetska svojstva sintetiziranih spojeva kao i pripadajuću magneto-strukturnu korelaciju. Priređen je niz koordinacijskih polimera bakra(II) s pirimidin-4-onom (4-pym), pirazin-2-onom (2-pyz) i 2-aminopirazinom(2-NH 2 pz) te kloridnim i bromidnim protuionima kao ligandima. Ustanovljeno je da je supramolekulski motiv lanca C(4) koji je općenito opažen u kristalnim strukturama amida održiv i u metalo-organskoj sredini neovisno o organskom ligandu, oksidacijskom stanju te koordinaciji bakra. Također, ustanovljeno je da spojevi čija su magnetska svojstva mjerena pokazuju ponašanje jednodimenzijskog spinskog antiferomagnetskog lanca. Uočen je utjecaj protuiona na antiferomagnetsko međudjelovanje superizmjene bakrovih(II) iona, kao što je uočena i korelacija kuta Cu-X ⋯Cu i interakcije superizmjene |J∣. [1] M. C. Etter, Acc. Chem. Res 23 (1990) 120 [2] O. Kahn, Molecular magnetism, Wiley-VCH, (1992)

koordinacijski polimeri ; bakar(II) ; magnetizacija

nije evidentirano