Suvremenost programa i pristupa i radu s djecom s teškoćama i indikatori kvalitete života djece u Republici Hrvatskoj (CROSBI ID 667356)
Neobjavljeno sudjelovanje sa skupa | neobjavljeni prilog sa skupa
Podaci o odgovornosti
Romstein, Ksenija
hrvatski
Suvremenost programa i pristupa i radu s djecom s teškoćama i indikatori kvalitete života djece u Republici Hrvatskoj
Unicef i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku izradili su indikatore dobrobiti djece sa svrhom praćenja potreba sve djece, njihovog zdravlja te konteksta razvoja i kvalitete života. Ključna područja praćenja su: (1) zdravlje, (2) obrazovanje, (3) obiteljski odnosi, (4) subjektivna i psihološka dobrobit, (5) materijalna dobrobit i siromaštvo, (6) odnosi s vršnjacima i rizična ponašanja, (7) sudjelovanje, (8) sigurnost i (9) ranjive skupine djece. Dobrobit djece s teškoćama u razvoju se može pratiti kroz sve indikatore, što pretpostavlja postojanje suradnje između praktičara i akademske zajednice. Kada se govori o suvremenim pristupima i programima, potrebno je reći kako su oni temeljeni na teorijskim okvirima i paradigmama, znanstveno su utemeljeni, imaju razrađenu metodologiju izvedbe tj. strukturirani su zbog čega su mjerljivi i provjerljivi. Nadalje, odlike suvremenih pristupa i programa su primjenjivost u stvarnom životu, dostupnost te ekonomska održivost. Trenutačno u RH prevladava poimanje suvremenosti na temelju vremenske dimenzije (nešto je novo, pa stoga i suvremeno, ergo i poželjno). Također, suvremenost se izjednačava s uporabom tehnologije (tehnološko-ekonomska paradigma koja zahtijeva velika financijska izdvajanja). No, najveći problem u procjeni suvremenosti jesu osobne procjene i impresije o određenom rehabilitacijskom pristupu bez stvarnih znanja o učincima i/ili parcijalna tumačenja u formi induktivne generalizacije (Post hoc ergo propter hoc) bez podastiranja dokaza. Dugoročno se ovakvim, redukcionističkim pristupom može očekivati neodrživo rehabilitacijsko pomodarstvo u odnosu na utvrđene indikatore. Moguća rješenja ovim izazovima su „nove” uloge rehabilitatora (refleksivni praktičar, kritički prijatelj, znanstvenik...) u smislu sustavnosti i kontinuiranosti a ne povremene procjene osobnih strategija rada. Iako se akademskoj zajednici često zamjera nepovezanost s praksom, u slučaju implementacije suvremenih pristupa i programa i u odnosu na indikatore kvalitete dobrobiti, posebno je važno da praktičari naprave „korak“ prema znanosti te obnove svoja znanja o teorijama razvoja i učenja, razlikuju znanstvena istraživanja od kvazi-znanosti, da poznaju temeljnu statistiku i znanstvenu metodologiju, poznaju legislativu i strategije RH i EU, barataju funkcionalno barem jednim stranim jezikom te da se uključuju u programe cjeloživotnog obrazovanja pri matičnom fakultetu. Akademska zajednica je u tom slučaju pozvana nuditi programe cjeloživotnog učenja koji su dostupni svima u smislu izvođenja edukacija/seminara i njihove cijene. Nadalje, istraživanja provoditi s kolegama na terenu, podjednako kvantitativna kao i kvalitativna, te uključivati studente u rad zajednice putem društveno korisnog učenja. Očekivani rezultati mogu biti različiti, počevši od razvijanja mjernih instrumenata i metodologije izvedbe sve do osmišljavanja novih programa i pristupa.
suvremeni pristupi i programi, djeca s teškoćama, indikatori kvalitete života, dobrobit djece, razvojno primjerena praksa
nije evidentirano
engleski
Contemporary programs and approaches in rehabilitation and indicators of children's quality of life in Croatia
nije evidentirano
Contemporary approaches and programs, children with disability, quality of life indicators, children well-being, developmentally appropriate practice
nije evidentirano
Podaci o prilogu
nije evidentirano
nije evidentirano
Podaci o skupu
Suvremenost programa i pristupa u radu s djecom s teškoćama i osobama s invaliditetom
ostalo
11.10.2018-13.10.2018
Osijek, Hrvatska