hrvatski

Prevencija stečenih juvenilnih deformiteta malih zglobova šake

Cilj istraživanja Istražiti etiologiju deformiteta sportskih ozljeda u kod djece te prikazati izbor prevencijskih postupaka koji mogu spriječiti ili umanjiti težinu ozljeda šake u djece sportaša. Nacrt studije Prospektivnom studijom prati se sportska aktivnost djece u četiri sporta: nogomet, košarka, rukomet i odbojka. Istraživanje traje dvije godine jer se provodi kroz dvije sportske sezone. Ispitanici U studiji je ukupno 812 djece dobi od 3 do 18 godina podijeljeni po dobnim skupinama i sportovima. Najviše je nogometaša 514 (65%) , košarkaša 125 (15%), rukometaša 106 (13%), odbojkaša 67 (8%) i predškolaca 40 (5%). Metode Djeca su podijeljena u dvije skupine Promatranu i Kontrolnu. U Promatranoj skupini djeca koriste preventivne metode zaštite šake tehnikama omatanja (taping) i ojačavanja (strapping) pomoću zavoja, flastera, gumenih i plastičnih pločica. Ove tehnike dodatno učvršćuju i štite kritična mjesta na šaci. U Kontrolnoj skupini djeca ne koriste nikakvu zaštitu i treniraju na uobičajeni način. Brojnost djece i satnica treninga ista je za obje skupine. Rezultati U dvije godine istraživanja 2006./2008. registrirano je ukupno 608 ozljeda. Najviše je ozljeda u nogometaša 375 (62%), košarkaša 106 (17%), rukometaša 74 (12%), odbojkaša 28 (5%) i predškolaca 15 (2%). U nogometaša najčešće su ozljede nožnog zgloba i koljena, a u ostalim sportovima podlaktice i šake. Broj ozljeda šake je 106 (17%), a najviše ih je u košarkaša i rukometaša jer u ovim sportovima ruka je najčešće u kontaktu s loptom. Na šaci su najčešće ozlijeđeni 4.-5. prst i ručni zglob. Najviše ozljeda ima u starijoj dobnoj skupini (15-18 godina), a dječaci su češće ozlijeđeni od djevojčica (1:3). Broj ozljeda u Kontrolnoj skupini je veći nego u Promatranoj skupini za 24%.Vrijeme liječenja djece Kontrolne skupine duže je za 7 dana jer su ozljede bile teže i veći je broj operirane djece. Nakon provedenog liječenja 90% djece ima uredne kretnje šake, a 10% ograničene kretnje, kontrakturu ili deformitet prsta. Zaključak Dobiveni rezultati istraživanja potvrdili su postavljenu hipotezu da se preventivnim mjerama može smanjiti broj sportskih ozljeda šake te da ozljede koje su nastale na zaštićenoj šaci nisu tako teške kao ozljede na nezaštićenoj šaci. Potvrđena hipoteza dokazuje da je izabrana prava metoda koja se može primjeniti izvan istraživačkog polja. Odnos cijene koja se uloži za nabavu zaštitnog materijala daleko je manja od štete koja nastaje ozljedom, a ovom tehnikom mogu se zaštititi i druga kritična mjesta kao nožni zglob i koljeno.

ozljede šake ; djeca ; prevencija

nije evidentirano