hrvatski

ZASLANJIVANJE VODE I TLA U DOLINI NERETVE – PRIRODNI PROCESI I ANTROPOGENI UTJECAJ

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano s intenzitetom i dinamikom zaslanjenosti površinskih i podzemnih voda. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve je vrlo složena tako da su i procesi kretanja vode i promjene kakvoće vode vrlo dinamični u relativno kratkim vremenskim razdobljima. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke Neretve, prodor morske vode u dolinu Neretve je izražen i do nekoliko desetaka kilometara udaljenosti od mora. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klora i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji vode rapidnom smanjenju plodnosti i uporabne vrijednosti tla (Romić et al., 2012). Uzgoj poljoprivrednih kultura na takvim tlima je ugrožen, prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Uspostavom integralnog monitoringa zaslanjivanja površinskih (prirodnih tokova, glavnih drenažnih i lateralnih kanala), podzemnih voda i tla, formirana je baza podataka koja je dostupna za analizu stanja i modeliranje daljnjih hidropedoloških procesa u dolini Neretve.

kakvoća vode, mjerne postaje, prostorna i vremenska varijabilnost

nije evidentirano