engleski

Croatian Lexicography between Politics and Linguistics

Iz raščlambe dijakronijskih stalnica hrvatske leksikografije jasno izranja njezin samostalni tok bez obzira na političke promjene i na promjene naziva jezika te na standardnojezične konvergentne procese u 20. st. U članku se argumentirano tvrdi da su hrvatski rječnici najočitiji pokazatelj samobitnosti hrvatskoga jezika mnogo prije nego što je nastala hrvatska država. Politički utjecaj na autore rječnika vidljiv je u nazivu jezika, a u izboru leksičkih jedinica autori su imali slobodu, što je ilustrirano s nekoliko zornih primjera. Koliko je koji leksikograf bio slobodan, a koliko se sam ograničavao, ovisilo je o njegovu stavu prema hrvatskomu jeziku i o njegovu prilagođavanju društevenomu trenutku. Vrijeme nastanka rječnika, naziv jezika na njegovim koricama, pa čak i leksikografove riječi u predgovoru nisu dovoljan pokazatelj koji se leksik nalazi između korica. Sve su tvrdnje potkrijepljene primjerima iz jednojezičnih i dvojezičnih rječnika. Rad je rezultat istraživanja povijesti i suvremenosti hrvatske leksikografije.

nije evidentirano

nije evidentirano