hrvatski

O povijesnoj antroponimiji donjosutlanskih ikavaca

Prema zaključcima dijalektoloških studija današnji donjosutlanski kraj, ili Brdovečko prigorje, u jezičnomu smislu predstavlja zatvorenu cjelinu. Relativna geografska izoliranost toga prostora (omeđenoga trima rijekama) te specifične povijesne okolnosti (pripadnost susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu, granica na Sutli i granica između dviju županija na sjeveru) imale su ključnu ulogu i u očuvanju jezičnih značajki novodoseljenog stanovništva. U novijim se istraživanjima dijalektolozi uglavnom slažu u tvrdnji da su doseljenici govorili organskim čakavskim govorom. Od okolnih kajkavskih govora, kojima su nakon doseljenja bili okruženi, s vremenom su primili neke kajkavske govorne značajke. Govor kajkavskih ikavaca prema fonološkim i morfološkim osobinama odudara od drugih čakavsko-kajkavskih govora, ali nedvojbeno je riječ o genetskom, pokajkavljenom čakavskom govoru.

kajkavci ikavci, povijesna antroponimija

nije evidentirano